Ovogodišnja protupožarna sezona službeno im traje do 1. studenog, a piloti kanadera su na hrvatskoj obali već gasili 72 požara. Kanadera u hangaru vojarne u Zemuniku ima svega šest, a koliko je pilota, to je tajna brojka.
Stalno se obučavaju novi, jer obuka podrazumijeva ni više ni manje nego 250 sati leta, i to kao kopilot, a onda još 190 sati da bi pilot u kanaderu sjeo na “lijevo sjedalo”, dakle postao zapovjednik letjelice.
Nitko od pilota u zraku ne smije provesti više od sedam sati na gašenju požara, to je limit nakon kojega potpuno iscrpljenog pilota zamjenjuju novim.
– Sedam sati gašenja ili 80 bacanja vode. Kad ostvari jedno od toga dvoje, izlazi iz kanadera – precizira bojnik Davor Turković, 35-godišnji zapovjednik protupožarne eskadrile u Zrakoplovnoj bazi u Zemuniku, koji objašnjava da je njihov posao kombinacija kirurga i rudara.
– Manevri moraju biti vrlo precizni, “kirurški”, to je uvjet da ne dođe do kobne greške, kao i maksimalno primjenjivanje svih znanja za vrijeme gašenja. A rudari smo zato što iz kanadera izlazimo znojni, prljavi, smrdljivi – predočio je zapovjednik uvjete rada.
Protupožarna eskadrila sastoji se od šest kanadera i šest air tractora, svi su smješteni u vojnoj bazi u Zemuniku. Tome se pribrojavaju helikopteri MI 8 u Divuljama. Piloti su u vrijeme sezone u neprekidnoj pripravnosti, punih 150 dana.
– Oružane snage RH imaju samo jednu zadaću, koja je opsežnija i logistički zahtjevnija od naših protupožarnih aktivnosti, a to je sudjelovanje u Afganistanu. Po troškovima, tehnici, angažmanu ljudi i opsegu posla mi smo zadaća broj dva Oružanih snaga – kaže Davor Turković.
On je najmlađi zapovjednik kanadera, a najstariji ima 53 godine. Iako ih većina ima obitelj, tijekom sezone se gotovo i ne vide.
– Imam torbu, kao i svi ostali, u njoj su četkica za zube, rublje, čarape… Nebrojeno puta sam uzletio sa Zemunika i nisam se vratio sedam dana. Ako gori na dubrovačkom području, naravno da ostajemo tamo – kaže Turković.
U protupožarnom sustavu RH ništa nije isto nakon kornatske tragedije, oprez je maksimalan, a koordinacija neprekidna.
– Jedan dan, nedavno, u kolovozu, gorjelo je na četiri mjesta. Naši kanaderi su u tom danu napravili 37 sati leta. Dok sam gasio, bio sam na tri radioveze: sa zemaljskim snagama, s kontrolom leta i s pilotima iz ostalih kanadera. Izlijevam vodu i pazim dolje na vatrogasce. Izlijem odjednom šest tisuća litara morske vode, koliko god stane u spremnik – opisao je zapovjednik Turković.
Vještina pilota je takva da mu za punjenje šest tona vode na morskoj površini treba deset sekundi. Otvori su mali, piloti kažu “kao dvije kutije cigareta”. Iako mali, imaju i rešetke, zato su priče o ribama ili čak roniocima koje kanaderi “pokupe” smiješne.
– Nažalost, mi smo ti koji zovemo policiju ili Lučku kapetaniju da uklone skutere i glisere koji nam se iz znatiželje previše približavaju, da vide kako to kanader radi – kaže bojnik Turković.
Baci li ‘ofrlje’ vodu na zapaljene borove (koje od dima i ne vidi), 80 posto vode je izgubljeno. Zato se spušta na dva metra visine iznad požara. Kad se avion pretvori u brod, pilotima je najteže. Sve ostalo oni nazivaju samo ‘peglanjem zraka’.
