ZADAR– Ceh za neodrživost postojećeg mirovinskog sustava u kojemu 1,5 milijuna zaposlenih hrani gotovo 1,2 milijuna umirovljenika platit će žene. Od 2020. godine žene će u mirovinu ići kad i muškarci, sa 65 godina života, a svaki odlazak u prijevremenu penziju kažnjavat će se umanjivanjem od 4,08 posto godišnje.
Odlučila je to Vlada kojoj je na čelu jedna žena i izazvala pravi revolt Hrvatica. Niti je ovo emancipacija, niti ćemo mi raditi da bi vi mogli plaćati tuđe povlaštene mirovine, poručuju Hrvatice premijerki, ovo je nova nepravda i diskriminacija žena.
Od gubitaša do rekordera
Kada bi iza sebe imale društvenu potporu, mrežu servisa i standarde kakve imaju njihove vršnjakinje u razvijenoj Europi, ni Hrvaticama odlazak u mirovinu u 65. godini života ne bi ovako teško padao.
Realnost je, međutim, nešto drugo: u Hrvatskoj su žene slabije plaćene od muških kolega, teže dolaze do posla, diskriminirane su pri izboru zanimanja, primaju manje mirovine i nedvojbeno imaju lošiji socijalni i društveni status od muškaraca. Uza sve obveze obiteljskog života i brigu o djeci, gdje je tu ravnopravnost spolova, pitaju naše sugovornice, redom uspješne poslovne žene koje vješto balansiraju na dva fronta: u karijeri i obitelji.
– Ovim putem javno molim da se prestanete boriti za prava žena. Jer svaka borba da naša prava izjednače s pravima muškaraca završava na našu štetu! Ideja da žene odlaze u mirovinu sa 65 godina je kriminal. Mislim da bismo o tome trebale odlučivati mi same, a ne da na to budemo prisiljene.
Odlazak u mirovinu ili rad do 65. godine trebala bi biti stvar vlastitog izbora, s time da to nikako ne bi smjelo utjecati na visinu mirovine – ovako o prijedlogu zakona govori Katica Pupić Bakrač, žena koja uspješno spaja dvije karijere. Već 12 godina je direktorica Zračne luke Zadar, aerodroma kojeg je od gubitaša bez prometa gdje radnici nisu primali plaću dovela do rekordera koji očekuje 300 tisuća putnika.
U isto vrijeme, ona je supruga i majka troje djece. Najmlađu Ninu rodila je prije šest mjeseci, u 41. godini. Na posao se vratila točno 20 dana nakon poroda. Bilo je to u siječnju, u vrijeme kad se dogovaraju letovi za turističku sezonu i kad se ništa ne smije prepustiti slučaju. Upravo zato, iz prve ruke najbolje zna kakav je osjećaj kod žene koja je posvećena svom poslu izazvao prijedlog o produljenju radnog vijeka.
– Jesmo, mi žene sposobnije smo od muškaraca. Jednom rukom miješamo ručak da ne zagori, u drugoj držimo mobitel i vodimo važan poslovni razgovor, jednim okom pratimo starije dijete dok piše zadaću, drugim pazimo da se ono mlađe ne ozlijedi dok puže.
Sve to žena može i bilo bi lijepo da se ta naša sposobnost nagradi. Ali ne na ovaj način, nezamislivo mi je da ću morati raditi do 65. godine, to je čisti apsurd. Što ću s bagulinom dolaziti na posao?! – pita Katica, priznajući kako bi i sada sve teško stigla da nema podrške obitelji i pomoći još jedne žene, svoje svekrve, koja uskače i pomaže oko djece.
Dan joj počinje onda kad se beba probudi, a svako jutro u osam sati je na svom radnom mjestu. Kad će joj radni dan završiti, ni sama ne zna. Ima dana kad odlazi kući u “normalno” vrijeme, a nekad je obveze u uredu zadrže do 22 sata. Iako je suprug desna ruka kad su kućanske obveze u pitanju, ipak postoje neke stvari koje čekaju samo na ženu i majku. Utoliko je produžavati ženama radni vijek i dodatno ih opteretiti nešto što ne može prihvatiti.
Puno više dokazivanja
– Teško je biti žena u biznisu. Uspjesi se teže priznaju, treba puno više raditi, više se dokazivati da bi ti netko rekao – “to nije bilo loše”. S druge strane, biti mama je najveći posao, stalno se preispituješ hoćeš li pogriješiti, jesi li dovoljno prisutna jer djeca tako brzo odrastaju – kaže Katica.
