Za svega dva dana deseta je obljetnica otkako nema mog malog anđela, a isto tako ni krivaca za njezinu smrt. Nakon deset godina ja sam opet na početku, presuda je izrečena, ali kao da nije – očiju punih suza, okružen fasciklama u kojima brižno čuva dokumente, sudske spise i novinske napise, kaže Mile Burčul, djed Eve Celestine Žižić, koja je kao trogodišnakinja upala kroz nezaštićeni otvor tanka za otpadne vode na otoku Istu i utopila se. Provedenim vještačenjem nakon tragedije utvrđeno je da je u tank prodrla voda zbog nepropisne ugradnje te da je zbog istog razloga došlo i do deformacije i oštećenja poklopca na otvoru tanka koji se više nije mogao zatvoriti. Upravo kroz taj otvor djevojčica je upala i smrtno stradala, a njezina obitelj, iako svjesni da djete ne mogu vratiti i da nitko nije namjerno izazvao njezinu smrt, zatražila je barem nekakvu zadovoljštinu i kažnjavanje onih koji su zbog nemarno izvedenih radova indirektno odgovorni.
Smoljan oslobođen krivnje
Općinsko je državno odvjetništvo 1. listopada 2001. godine podiglo optužnicu protiv Danka Smoljana (60), upravitelja Poljoprivredne zadruge Ist, koja je naručila građevinske radove na adaptaciji stare ribarnice na Istu, u sklopu kojih se trebao ugraditi i plastični tank za otpadne vode. Optužnica je podignuta i protiv građevinskog obrtnika Jadranka Maračića (55), koji je angažiran kao izvođač radova i koji je nepropisno ugradio tank za fekalije, koji je popucao pa je more prodrlo u visini od oko 60 centimetara u kojem se djevojčica utopila.
Državni je odvjetnik u međuvremenu odustao od kaznenog progona Smoljana uz obrazloženje da on nije bio obvezan obaviti nadzor nad izvođenjem radova. Roditelji poginule djevojčice nisu se mogli pomiriti s tim, a kako žive i rade u Francuskoj kazneni je progon i optužnicu protiv Smoljana uz njihovu punomoć podigao djed nastradale djevojčice, Mile Burčul, preko odvjetnika Milana Petričića. Sudski postupak u kojemu trajao je gotovo dvije godine, a saslušani su brojni sudski vještaci i svjedoci među kojima i tada 26-godišnja liječnica Tamara Drča koja je i sama, osam dana ranije, umalo upala u jedan od tankova, no srećom, ona je zadobila samo ogrebotine jer se kao odrasla osoba snašla dok je sićušna trogodišnjakinja samo propala kroz otvor.
Presuda donesena u prosincu prošle godine
Sudac Boris Radman 11. listopada 2003. godine Maračića je osudio na 20 mjeseci zatvora, dok je Smoljanu izrekao tri mjeseca manje i to zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi. Županijski sud kao drugostupanjsko tijelo 19. siječnja 2006. godine prihvaća žalbu optuženika te predmet vraća na ponovno suđenje koje je započelo tek 14. svibnja 2008. godine.
– Predmet je dodijeljen sucu Ivici Marinoviću, a predmet je u obnovljenom postupku preuzelo Općinsko državno odvjetništvo koje je zastupala Marijana Stipić. Nakon više od godine dana zakazano je sedam sudskih rasprava, a samo su četiri održane. Trajale su ukupno četiri sata i 35 minuta da bi potom, 23. prosinca prošle godine sudac Marinović izrekao presudu kojom je Maračića osudio na 15 mjeseci zatvora, dok je Smoljana oslobodio krivnje iako se tijekom dokaznog postupka nije ništa promijenilo u odnosu na dokaze koji su provedeni i prvi put. Ponovit ću, ja ne mislim da je Smoljan namjerno išta učinio ili da je direktno kriv za smrt moje unuke, ali kao odgovorna osoba snosi krivicu zbog toga što je taj tank postavljen bez ikakve dokumentacije koja je nužna kod takvih projekata – kaže ogorčeni djed koji deset godina kroz sudske procese proživljava agoniju zbog gubitka unučice.
No, kaže da ga u cijeloj ovoj tragediji ponajviše boli činjenica da ni nakon takve presude sudac Marinović nije za shodno našao da u sedam mjeseci napiše presudu. Nezadovoljan takvom presudom odlučio se na još jednu žalbu i ponovno angažirao odvjetnika Petričića, međutim, žalba je moguća tek nakon zaprimanja pismene presude.
– Dva puta sam kontaktirao tužiteljicu Stipić i pitao ju što je s tom presudom nakon čega me obavijestila da joj je sudac Marinović pojasnio kako još nije ispisao cijelu presudu zbog drugih obveza. Meni to sve liči na odugovlačenje ne bi li na koncu sve otišlo u zastaru i zaborav – kaže Burčul dodajući kako se ne može oteti tom dojmu te da ga ne bi čudilo da na kraju dobije i račun jer je dijete palo u tu vodu i zaprljalo je. Razgovor s nama završio je pitanjima: “Što je to s našim sudovima? Ima li pravde?…
SUCA NISMO USPJELI DOBITI
Kako bi čuli i drugu stranu priče u nekoliko smo navrata jučer preko centrale Općinskog suda pokušali dobiti suca Ivicu Marinovića, no nismo ga uspjeli dobiti pa smo ostali zakinuti za pojašnjenje zašto ni do danas, sedam mjeseci nakon objave, pisane presude nakon koje postoji mogućnost ulaganja žalbe još nema.
