Staru bokanjačku ulicu Kuntradu nismo oživili samo da bismo pokazali kako je ona nekada izgledala, s večernjim petrolejkama, ljudima koji su se tu okupljali i jeli ono što se pedesetih godina prošlog stoljeća u kuhinjama pripremalo.
Cilj je nešto drugo: da barem jednu večer komuniciramo „kao ljudi”, da se družimo, razgovaramo i smijemo, jer se danas sve svodi na „fejs” i SMS, na internet i mobitel. Kuntrada je imala dušu, a mi je imamo još i danas, a imaju je i mnogi Zadrani koji su nam došli u goste – kaže Enio Meštrović, predsjednik neobične zadarske udruge „Bleke i konji”.
– Bleke (blesavi) smo zato što još uvijek radimo stvari od kojih nemamo koristi, i konji smo jer „vučemo” organizaciju takvih stvari, volimo zvati drage goste, volimo susresti prijatelje, jer kao da živimo u New Yorku, a ne u Zadru, koliko se malo viđamo – objašnjava Enio.
U subotu navečer na bokanjačkoj je Kuntradi sve bilo besplatno, a nudilo se sve, baš sve što se „kužinalo” pedesetih godina prošlog stoljeća – od puža i pečenog odojka, do rižota od prepelica, friganog gruga, šufiganih balancana, pancete, fritula i „mora” kolača.
– Piši čega ovdje nema: nema zelja, koromača, palente i loših vibracija. Tako je u mojoj kući – kaže jedan od starosjedilaca Bokanjca Ervin Mrkić Pestić.
– Uništio nas je internet – dodaje njegova supruga – nitko više ne zna normalno razgovarati. U Kuntradi se više ne živi. Sve kuće su zatvorene, generacije su djedovinu dobile u dijelovima i nitko ne obnavlja starinu.
Prije 50 godina to je bilo srce Bokanjca. Inicijativom „Bleka i konja” to je srce u Kuntradu vraćeno u subotu navečer, zvukovima pjesama s gramofonskih ploča, odjećom, jelom i pićem, ali najviše smijehom koji je odzvanjao do duboko u noć
