ZAGREB – Sindikate, ali i sve koji se imalo razumiju u troškove demokracije, najblaže rečeno, začudila je izjava premijerke Jadranke Kosor koja se požalila da će sindikalni referendum stajati čak 170 milijuna kuna. Prema svim računicama, referendum koji je organizacijski mnogo jednostavniji, a samim time i mnogo jeftiniji od predsjedničkih, a pogotovo od parlamentarnih izbora, ne bi smio stajati više od 60 milijuna kuna.
Kako su u Vladi došli do iznosa od 170 milijuna, za Dnevnik je pokušao objasniti ministar uprave Davorin Mlakar. Kaže kako 170 milijuna kuna za referendum nije konačna cijena. Ističe da bi referendum mogao stajati čak i više ako se analiziraju prošli parlamentarni izbori.
U tim troškovima najčešće nisu prikazani troškovi tijela državne uprave, dakle, svi oni službenici koji moraju u popisima birača dežurati, to je uvijek subota, nedjelja, dakle, rad izvan radnog vremena koji se posebno plaća. Mi smo zadnji put oko 250 tisuća kuna samo prekovremenog rada platili, ističe ministar. Uz sve to, dodaje, plaćaju se ljudi koji moraju provjeriti vjerodostojnost potpisa za referendum.
Predsjednik Državnog izbornog povjerenstva ima drugu računicu.
Usporedbe radi, može se to ocijeniti prema predsjedničkim izborima koji su po svojoj složenosti slični. Ako uzmemo u obzir da su oni u dva kruga koštali 98 milijuna kuna, dakle jedan krug bi maksimalno bio za referendum do 58 milijuna kuna, rekao je predsjednik DIP-a Branko Hrvatin.
I sindikati imaju svoju računicu. Doduše, ne preciznu. Referendum će stajati nekoliko puta manje nego što je predsjednica Vlade jučer izrekla. Uvjereni smo da ćemo za višestruko manji iznos, ako nam Vlada da to povjerenje, organizirati referendum, rekao je Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata.
A prema podacima s prvog kruga predsjedničkih izbora, naša računica izgleda ovako:
Na 6,5 tisuća glasačkih mjesta bilo je po 6 članova odbora koji su dobili naknadu od 340 kuna neto. Ukupno 16 milijuna bruto. Naknade članovima županijskih, gradskih i općinskih povjerenstva iznosile su oko 12 milijuna kuna. Tiskanje glasačkih listića stajalo je 27 lipa po listiću puta 5 milijuna listića jednako milijun i 350 tisuća kuna. Informatička podrška stajala je oko 4 milijuna kuna.
Ako tomu još dodamo trošak glasačkih kutija i uređenje biračkih mjesta, cijena referenduma je doista daleko, daleko ispod 170 milijuna kuna. Osim ako brojači potpisa ne stoje više od 100 milijuna kuna.
Je li trajanje kolektivnih ugovora važnije od ulaska u EU?
U slučaju sindikalnog referenduma vrijedno je zabilježiti još jednu političku bizarnost. Vladajući inzistiraju da se provede prema starom Ustavu, prema kojemu je za uspjeh referenduma nužno da na njega izađe većina upisanih birača. Istodobno, novi Ustav, koji je donesen samo kako bi osigurao uspjeh referenduma o ulasku u Europsku uniju, uopće ne spominje broj birača koji su glasovali.
Tako se može dogoditi da o jednoj važnoj, ali ne baš prevažnoj nacionalnoj stvari, kao što je trajanje kolektivnih ugovora, mora odlučiti čak 2 i pol milijuna birača, a u novu zajednicu država, što podrazumijeva i gubitak dijela nacionalnog suvereniteta, Hrvatsku teoretski može uvesti i samo jedan jedini građanin koji će izaći na referendum i glasovati za.
















