ZADAR -Tema abortusa je i u današnje vrijeme tabu tema kao i tema rasprave. Međutim, pravo na izbor je pozitivna strana demokracije, a odgovor mnogih žena je da one biraju hoće li zadržati svoje dijete. Obje suprostavljene strane imaju snažne argumente za i protiv pobačaja.
Stav nekih etičkih povjerenstava u bolnicama jest da život počinje spajanjem muške i ženske stanice, a prema tom postulatu, život se ne bi smio prekidati te bi se abortus tretirao kao ubojstvo. U Hrvatskoj se pobačaj, bez uključivanja liječničke komisije može provesti do desetog tjedna trudnoće, a u bolnicama liječnici uglavnom sami biraju hoće li ženama raditi abortus ili ne. Ipak prava liječnika još uvijek nisu zakonski pojašnjena.
Priziv savjesti
– Smatram da se liječnicima mora dopustiti priziv savjesti, dakle liječnik koji ne želi obavljati abortus treba biti zaštićen zakonom i sam birati hoće li će obavljati takve zahvate. Priziv savjesti za liječnike je izuzetno važna stavka što se tiče abortusa, kazao je dr. Branko Dukić, voditelj Odjela ginekologije zadarske Opće bolnice.
Pravo na pobačaj propisano je Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine. Inače, u spomenutom Zakonu iz 1978. godine, članak 2. kaže: “Pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece može se ograničiti samo zbog zaštite zdravlja, a pod uvjetima i na način koji određuje ovaj zakon.” Dakle, jasno je naglašeno da pravo odlučivanja o tome hoće li dijete roditi ili ne, ima majka.
– Etika ili moral ne temelji se na dogovoru ili okolnostima nego na stvarnosti, biti, onome što stvarno jest. Naime, želim reći – da bi mogli ispravno odgovoriti na ovo pitanje, trebamo s jasnoćom znati odgovor na sljedeća pitanja: Kada počinje ljudski život? Postoji li bitna razlika između djeteta starog tri mjeseca i djeteta starog tri mjeseca i jedan dan? Započinje li ljudski život začećem ili tek kad dijete ima tri mjeseca ili šest mjeseci. Je li embrij, fetus, organ majke ili novo ljudsko biće, kazao je je don Marinko Duvnjak, turanjski župnik.
– Zdrav razum kaže da život čovjeka počinje začećem. Ako je neosporno da je embrij ljudsko biće, ono ima pravo na život. Pravo na pobačaj je pravo na ubojstvo ljudskog bića. To je sumrak, perverzija prava, to je pravo na ubojstvo vlastitog djeteta, naglašava don Marinko Duvnjak.
Najgori oblik kontracepcije
Godine 2006. provedeno je istraživanje na reprezentativnom uzorku od dvije tisuće mladih osoba, u dobi od 15 do 29 godina. U tom istraživanju čak 66,2 posto ispitanika se izjasnilo za pobačaj. Spomenuta dob ujedno je i dob kada se pobačaji najčešće i rade.
– Abortus je zaista najgori mogući oblik kontracepcije, posebice u današnje vrijeme. Ipak, to je legalni zahvat koji obavljaju stručnjaci. S medicinske strane smatram kako se liječnicima treba omogućiti pravo izbora hoće li će obavljati abortus, jer jasno je da su mnogi liječnici protiv abortusa i naprosto ne žele raditi protiv svojih uvjerenja, ističe dr. Dukić dodavši da se u bolnicama uglavnom zna tko obavlja takve zahvate, a tko ne. Ipak, nužno je da se taj priziv savjesti i zakonski regulira.
Kao jedan od argumenata na pravo žene na izbor spominje se da bi u slučaju ilegalnosti abortusa došlo do većih komplikacija i smrti zbog nestručnih i ilegalnih zahvata.
Ipak, mnogi doktori naglašavaju da taj argument ne stoji jer su liječnici u današnje vrijeme izuzetno stručni i znaju kako se takvi zahvati obavljaju, a jedini problem je činjenica da bi tada abortus bio ilegalna radnja.
Posljedice abortusa u svakom slučaju postoje, posebice psihičke posljedice.
– Postoji i postabortivni sindrom. Od njega pate mnoge žene koje su učinile pobačaj. Žena je darovateljica i nositeljica života, a ako ubije taj život u sebi, to ne može ne ostaviti posljedica na nju samu. Za mnoge pobačaje su odgovorniji muškarci koji prisiljavaju žene da izvrše pobačaj često protiv njihove volje. Poslije žene više trpe i imaju potrebu susresti se Bogom i iskusiti njegovo milosrđe i oproštenje, kazao je don Marinko Duvnjak.
Nekad i sad
Kako doznajemo, nekoć su žene znale raditi i do deset pobačaja te su olako shvaćale pobačaj, a takve radnje bile su posljedice neznanja i tadašnje društvene klime.
– Mlade Zadranke koje razmišljaju o pobačaju i ne znaju kome se obratiti, pomoć mogu potražiti u udruzi “Pro Vita”. Sve žene koje se iz određenog razloga odluče na abortus u zadarskoj bolnici liječnik upućuje socijalnoj radnici udruge “Pro Vita”, koja je zaposlena u Općoj bolnici Zadar. Ako se pri razgovoru navede teško ekonomsko stanje kao razlog za pobačaj, tada “Pro Vita” nudi svoju pomoć.
Osobe koje se zalažu za pobačaj rapolažu pitanjem silovanja i trudnoće. Mnoge žene koje su bile silovane ne žele roditi dijete koje je nastalo kao plod te prisile. Međutim Crkva ima drugačije viđenje situacije.
– Silovanje ne može biti razlog za pobačaj. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku iz ljubavi, zbog njega samoga, ne iz interesa ili nekakve koristi. Zato svaki čovjek ima pravo i trebao bi doći na svijet iz ljubavi oca i majke, ne zbog nekog interesa ili koristi, a nikako kao plod nasilja, zločina. No, to dijete nije krivo što je došlo na svijet na nedostojan način. Ubiti to dijete bilo bi odgovoriti na jedan zločin drugim zločinom, ističe don Marinko Duvnjak, dodavši kako postoje i druga rješenja.
Don Marinko naglašava kako u slučaju da majka djeteta, zbog pretrpljenog nasilja, ne može zadržati to dijete, treba je ohrabriti da ga rodi te dijete da na usvojenje i to obitelji koja će ga prihvatiti i odgajati s ljubavlju te kako takvih obitelji ima mnogo.
Zagovornici za izbor, žele da svi prihvate kako je abortus pravo žene na odluku. Protivnici pobačaja smatraju kako je život nastao i ne smije ga se uništiti. Kao što je slučaj s većinom debata i sukoba, pitanje pobačaja se ne radi o tome što je “pravo, a što krivo”. Bit je u odluci, kako odlučiti i suočiti se sa posljedicama te odluke.
