Svaki, baš svaki mišić napet je na rukama poput strune. Pleća su nabrekla pod teretom tijela, a na ramenima i leđima mišići i tetive zadržavaju klonulo tijelo, dok se čini da će žile svaki trenutak prsnuti… To je Isus Krist vlč. Zlatka Sudca i akademskog kipara Ivana Grošinića koji je završnoj fazi modeliranja. Upravo onaj Krist koji će biti postavljen na morsko dno.
– Pogledajte glavu. Ona nije klonula kao na većini raspela, stoji uzdignuto, jer je to glava pobjednika – tumači nam kompoziciju raspela vlč. Sudac u zelinskom atelijeru kipara Grošinića.
Lice iz Gibsonove Pasije
– Muka na križu ima mnogo prikaza, ali ovo je unikatno. Bilo je malo problema s licem, jer nismo imali model, pa smo gledali lik Krista u Gibsonovoj Pasiji – kaže Sudac dodirujući rukom mišiće, rane i žile na glinenom modelu visokom 192 centimetra.
– To je moj Isus, koji je u patnji, ali je pobjednik. Bog koji s križa kraljuje! Baš kao što romanička raspela koja prikazuju Boga na križu otvorenih očiju, po grčkom mitu da se Bogu ne može bacati prašina u oči. Možemo varati sami sebe, ali ne i Boga. Dakle, apsolutna pobjeda, otkupiteljska, spasenjska, u miru, blagom osmijehu nade, tako da se sav grč i patnja stapaju u njegovom licu koje simbolizira uskrsnuće i pobjedu – zaneseno govori mladi karizmatik.
No, raspeti Krist samo je dio velike kompozicije. Bit će postavljen na veliki četirimetarski drveni križ s jaslicama u podnožju. Ideja je to, tumači autor Sudac, praćenje triju najvažnijih otajstava Katoličke crkve – rođenja, muke i uskrsnuća.
Rana na lijevoj strani
Bez akademskog kipara Ivana Grošinića, s kojim je Sudac napravio i Pietu u Sv. Materi Slobode, tvrdi on, ne bi bilo ništa.
– On je moj učitelj – priča Sudac, a Grošinić domeće:
– Najjednostavnije bi bilo rastegnuti ruke, napraviti ih bez muskulature, kao neke kobasice, ali to nam nije bio cilj. Htjeli smo da prsa budu naprijed…
Sudac i Grošinić idealno se nadopunjuju, a čak su 30-ak puta rušili postojeći model dok nisu stigli do željenoga cilja. Sudac je došao s idejom, a Grošinić je predložio promjene. Poznaju se sedam godina i surađuju praktički od prvoga dana, kada mu je Sudac pokazao Kristovu glavu u gipsu, čiji je odljev napravio Grošinić, za kojega Sudac kaže kako je jedini čovjek u Hrvatskoj koji je kadar izvesti projekt od ideje do bronce.
– Namjerno sam napravio ranu na lijevoj strani, gdje i sam imam stigmu. Obično ranu prikazuju na desnoj strani, a iz Torinskog platna ne zna se točno gdje je rana, a u evanđelju jedino Ivan spominje da je proboden Bog, ali nije rečeno na kojoj strani. Tradicija Crkve ima čašćenje probodena srca Isusova, a srce je na lijevoj strani, pa se logički zaključuje da je rimski vojnik kopljem upravo s te strane najlakše došao do srca i da je probio upravo s te strane – tumači nam Sudac položaj Kristove rane na lijevoj strani prsnoga koša.
Rane su na zapešćima, jer kako kaže, ta kost može podnijeti težinu od 80 kilograma. Točno na mjestima gdje i on nosi stigme.
“Curio mi je križ na čelu”
– Dvaput sam dosad osjetio onu specifičnu težinu, a jednom mi je malo curio križ na čelu. No to je kod mene normalno – govori Sudac, kojega bi njegovi štovatelji teško prepoznali u kiparskoj kuti, na ljestvama, kako vodenom špricom vlaži prste na raspelu da se ne sasuše i ne ispucaju.
– Prva ideja je bila da napravimo akt, jer je u renesansi bilo normalno da je Isus na raspeću prikazan gol, ali u 21. stoljeću to nije normalno – kaže Grošinić, a Sudac dodaje:
– Zamislite kako bi to bilo da smo ga napravili gologa!
– U vremenu kad je erotika i golotinja na svakom koraku obeščašćena, umjetnički to ne možeš prikazati u slobodi da ne bude krivo shvaćeno. Danas živimo neke potpune suprotnosti. Malo smo zbog toga razočarani, jer anatomija tijela s leđima i svime bila je savršena, ali ga moramo nekako pokriti i nešto staviti, jer bismo na sebe navukli nepotrebne reakcije. Tješim se time da su ga tada bili posramili, pa ga ne moramo mi sada – kaže vlč. Sudac.
