ZADAR – Od pamtivijeka Pašmanski kanal je bio rasadnik i mrijestilište svakovrsne, a posebno bijele plemenite ribe. Na pritisak profesionalnih ribara mjerodavni, iz ne znamo kojih razloga, prekršili su tradicionalni zakon o zabrani ribarenja povlačnim mrežama u Pašmanskom kanalu, migavicama, kogolima, strašinama. Koćama je ionako strogo zabranjeno ribarenje, ali i ne bez razloga. Donošenjem te odluke Pašmanski kanal je doslovce devastiran, žali se Joško Dujmović iz Dobropoljane.
Tko je potpisao dozvolu?
– Uništena je sva flora i fauna. Kad ribar izvadi iz mora mrežu i istrese iz nje sadržaj u brod, to je prava katastrofa. Od sveukupnog ulova, npr. 20 do 50 kilograma ribe nema 20 do 30 posto ribe konzumne veličine. Sve je ostalo mlađ, potpuno uništena i bačena natrag u more mrtva.
Naime, kad povlačna mreža prođe preko određenog terena, ona praktički dere sve pred sobom, uništavajući sva staništa ribe. Ako ribar izvadi iz mora samo jednu školjku “perisku” (lostiru) koja je zakonom zaštićena plaća drastičnu kaznu, a povlačna mreža uništava praktički sve. Te školjke su se počele obnavljati nicati iz dna, a takve mreže unište sve. Ako netko misli da su moji navodi lažni, neka mjerodavni pošalju inspekciju (tajno) pa će se uvjeriti u njihovu istinitost. Tako vlasnici povlačnih mreža, iz neznanja ili beskrupuloznosti, čine medvjeđu uslugu sebi i društvu u cjelini, napominje Dujmović te u zaključku pita:
– Tko je, kako i zašto potpisao dozvolu za takvo ribarenje? Dokle ćemo raditi takve propuste u našem društvu, bez ikakve odgovornosti?!
Odgovor na ova pitanja potražili smo u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.
– Nikakva nova odluka kojom bi se dozvolila u Pašmanskom kanalu uporaba povlačnih ribolovnih alata (pridnena povlačna mreža koća, obalna povlačna mreža-koćica, kogol i strašin) nije donesena. Isto vrijedi i za obalne mreže potegače. U Pašmanskom kanalu, kao i u cijelom ostalom ribolovnom moru Republike Hrvatske, dopušteno je korištenje obalnih mreža potegača unutar vremenskih ograničenja koja su propisana za potegače migavicu i giraricu koje su namijenjene za ulov gire oblice i potegače srdelare namijenjene ulovu sitne plave ribe. Za potegaču šabakun nije propisano vremensko ograničenje ribolova, ali se taj ribolovni alat smije koristiti samo u trenutku pojave krupne plave ribe (osim tune) i gofa za ribolov kojih je i namijenjena, stoji u pismenom odgovoru iz ureda glasnogovornika Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.
Regulativa stara 11 godina
U Ministarstvu ističu i da je sadašnja regulativa na snazi zadnjih 11 godina (od donošenja Pravilnika o obavljanju gospodarskog ribolova na moru (NN 83/00)) i u tom razdoblju nije mijenjana.
– Svako korištenje obalnih mreža potegača izvan razdoblja u kojem je dopuštena njihova uporaba kao i namjerno korištenje u svrha za koje nisu namijenjene, kao i izlov riba koje su u lovostaju ili su ispod propisanih najmanjih veličina predstavlja prekršaj. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja uložit će dodatne napore u inspekcijske kontrole kako bi se kaznili prekršioci, a prilikom donošenja novih podzakonskih akata, preispitat će se postojeća regulacija ribolova uvažavajući sve argumentirane primjedbe, novodi se u dopisu Ministarstva.
Za komentar ssmo zamolili i Zrinku Jakl, predsjednicu Upravnog odbora Eko udruge “Sunce” iz Splita. Ona navodi da s problemom Pašmanskog kanala nije upoznata, ali i da je činjenica da je problem sve manjeg i gotovo prelovljenog ribljeg fonda prisutan u svim djelovima Jadrana.
– Na pragu je donošenje novog Zakona o morskom ribarstvu i problem je upravo taj što se on donosi bez šire rasprave. Nekako je postalo uobičajeno da sportski ribolovci optužuju profesionalne, a profesionalni sportske. To nije nikakvo rješenje. Svatko bi trebao preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti i dogovarati se. No, tu opet krivima nalazim zakonodavce koji zakone donose bez konzulatacije s instituacijama, ribarima i udrugama, zaključila je Jakl.
“More” propisa
Bilo kako bilo, činjenica je da se ribari, bilo profesionalni, bilo sportski, gube u “moru” uvijek novih propisa, zakona, zakonskih akata i podakata te ostale regulative. Nezadovoljni su i jedni i drugi.
Uz ostale probleme koji su se nagomilali, nad glavom ribara kao prijeteći mač stoji neizvjesnot koju donosi ulazak u EU i promjene zakona o ribarstvu koji će tomu prethoditi. Prijedlog novog zakona o morskom ribarstvu najavljuje striktna ograničenja pa čak i zabranu sportskog ribolova na određenim područjima.
Tako dok oni već veliki i moćni nedozvoljenim alatima radi svojeg trenutnog profita devastiraju podmorje čineći štetu na dulji rok, a sve to progledano kroz prste inspekcija, oni koji se drže propisa suočavaju se s ozbiljnim egzistencijalnim problemima. Tako su baš ovih dana profesionalni ribari sa zadarskog područja, koji su zbog dugova za državni poticaj i (ne)plaćanja od strane kupaca dovedeni do ruba bankrota, najavili odlazak u Zagreb kako bi svoje probleme iznijeli direktno u Ministarstvu poljoprivrede.
S druge strane, “malim”, sportskim ribolovcima, ljudima koji su cijeli svoj životom vezani uz more i kojima je more kao vrt ispred kuće, moglo bi se dogoditi da će im biti zabranjeno ono što su vjekovima radili njihovi preci – otisnuti se na more i iz “gušta” uloviti kilogram ili dva svježe ribe.
