ZADAR – Najstariji hrvatski herbarij od utorka se može razgledati u Prirodoslovnom odjelu Narodnog muzeja u Zadru. To je ostavština Domenica Pappafave, pravnika s riješenih više od 63.000 notarskih spisa u rodnom Zadru te Drnišu, Obrovcu i Kotoru, primarnim zanimanjem, međutim, botaničara.
Prirodoslovlje je zavolio tijekom gimnazijskih godina u Zadru te studiranja u Beču pa je, uz brojne svoje druge aktivnosti, uzgajanje dudova svilca i preradu svile, ili promatranje ptica i skupljanje knjiga i dokumenata iz povijesti Dalmacije, većinu slobodnog vremena provodio u prikupljanju biljaka.
Herbarij je izrađivao 30-ih i 40-ih godina 19. stoljeća, a kako je biljke poslije razmjenjivao i kupovao, u zbirci su i primjerci iz 1800.
Podijeljen je na zbirke algi, lišajeva, mahovina i višeg bilja, uključujući i papratnjače. Bio je opsežan brojem vrsta i primjeraka, a do danas je sačuvan samo jedan njegov dio.
– Herbarij je preživio tri države i tri rata i pravo je čudo da je sačuvan u bombardiranjima Zadra u Drugom svjetskom ratu – reći će Hrvoje Perica, ravnatelj Narodnog muzeja koji je 1832. godine utemeljen na arheološkoj, poslije izdvojenoj zbirci, te prirodoslovnoj koja, dakle, nosi kontinuitet muzeja sve do danas.
– Ostavštinu Domenica Pappafave teško je sažeti, ali i prikupiti jer je velikim dijelom u Zagrebu, najviše u Znanstvenoj knjižnici te u Državnom arhivu – kaže Snježana Vujčić-Karlo, s više suradnika autorica izložbe koju je u utorak otvorila zamjenica županijskog pročelnika za kulturu Renata Peroš.
U Zadru se od Pappafavine ostavštine čuva herbarij koji je s 20.000 vrsta biljaka u svoje vrijeme bio najbogatiji u Dalmaciji, s oko pola tada poznatih biljnih vrsta. Uz njega, u Prirodoslovnom je odjelu i zbirka bakropisa koju je 1840. po Pappafavinoj narudžbi izradio Seher i na 169 listova naslikao 164 biljke, a među njima su i tri crteža orhideja obojena rukom. U Znanstvenoj je knjižnici, pak, zbirka knjiga i dokumenata.
