Ovih su dana u Zagrebu, fra Darko Tepert, fra Ivica Petanjak i Božidar Petrač, javnosti predstavili antologiju “Hvaljen budi, Gospodine moj – Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu”.
Knjiga je objavljena u povodu 800.obljetnice utemeljenja Franjevačkog reda, a tiskala ju je izdavačkih kuća, “Alfa” iz Zagreba i Vijeće franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i BiH. Tako je konačno višegodišnji rad priređivača Vladimira Lončarevića, Božidara Petrača i Nevenke Videk okrunjen je knjigom od gotovo 700 stranica, a koja donosi pjesme hrvatskih pjesnika inspirirane asiškim svecem.
Zbirka započinje pjesmom »Zač mi tužiš, deše« iz Pariškog kodeksa, (15. st.), a završava pjesmom »Oporuka sv. Franje« Silvane Dragun, naše suvremenice.
Uz pjesme Marulića, S.S.Kranjčevića, Šenoe, A.G.Matoša, Domjanića, V. Nazora, A. B. Šimića, Viktora Vide, Tadijanovića, A. Vuletića, Zlatka Tomičića, Luku Paljetka, i brojne druge poznate hrvatske pjesnike, u antologiji pjesama posvećenih Sv. Franji, nalazi se i poema «Molitva svetom Franji» Tomislava Marijana Bilosnića, poznatog hrvatskog književnika, koji živi i stvara u Zadru. Poema je preuzeta iz Bilosnićeve zbirke «Molitve» za koju je ove godine dobio najveće hrvatsko priznanje za poeziju, Nagradu «Tin Ujević».
Knjiga «Hvaljen budi, Gospodine moj -Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu» prvi je pregled hrvatskoga franjevskoga pjesništva, koji u luku od osam stoljeća sabire izbor iz hrvatske poezije nadahnute franjevačkom duhovnošću. Osim antologija, pjesničkih zbornika i skupnih zbirki, priređivači su pregledali više stotina pjesničkih zbirki i golemu časopisnu građu. Za svaku pjesmu naznačeno je odakle je preuzeta.
U predgovoru knjizi Josea Rodrigueza Carballa navodi: “… Franjin pogled na Boga,čovjeka i stvorenje ostavio je dubok trag u bogatoj i dugoj povijesti hrvatskoga naroda te je oblikovao velik dio njegove kulture. Predložiti danas širokom čitateljstvu ova štiva istodobno znači pozvati one koje privlači ljepota Franjine poruke i njegova bratstva da krenu upravo odakle je Franjo krenuo:od Krista, od Evanđelja, pa stoga i od istinske i nesebične ljubavi prema čovjeku i stvorenju, kako bi bili među suvremenicima nositelji mira i pravde , u vremenu koje je i dalje nasilno te kojem sve više treba milosrdne ljubavi Boga Oca…”
