ZADAR – Na području Zadarske županije kamen se vadi iz 68 kamenoloma iako ih samo šest ima rudarsku koncesiju. Ostali godinama vade kamen na osnovi suglasnosti za istražni prostor ili eksploatacijsko polje, što je, prema Zakonu o rudarstvu iz 2004., kazneno djelo.
Unatoč tome, gotovo da nema državnog, županijskog, općinskog, gradskog ili privatnog projekta podignutog u godinama “zadarskog uzleta” a da u njemu nije ugrađeno barem desetak kubika ilegalno izvađenog kamena, bilo za nasip, tamponiranje ceste, kao sirovina za asfalt ili beton.
Ti pusti milijuni kubičnih metara opljačkanog kamena nepovratno su devastirali okoliš i oštetili državni proračun za stotine milijuna kuna. Pritom se u sprezi s politikom razvio sofisticirani sustav građevinske korupcije koja razara lokalno tržište.
Samo ta “kamenolomska hobotnica”, bez lanca polulegalnih asfaltnih baza i betonara, broji dvadesetak tvrtki koje godišnje obrnu više od 300 milijuna kuna, a nadzor nad njihovim radom povremeno provodi inspektor rudarstva sa sjedištem u Splitu ili Rijeci.
Naime, Zadarska županija već godinama nema svoga rudarskog inspektora pa je za stanje na terenu u sve četiri dalmatinske županije nadležan tek jedan inspektor!
I Kalmetina pod povećalom
Da se donekle stekne uvid u raširenost pojave i razmjere štete za prirodni okoliš i rudna bogatstva, dovoljno je Zadarsku županiju “preletjeti” pomoću Google Eartha. Čini se da nema grada i općine koji na svom području nema barem jedan ili više otvorenih kamenoloma!
Najviše ih je na području Benkovca, gdje se uglavnom vadi poznati benkovački kamen, ali ih puno ima i oko Obrovca, Smilčića, Pridrage, Zadra, Nina, Škabrnje te Zemunika, odnosno uzduž trase autoceste i popularne Kalmetine, koje su generirale “ubrzani razvoj” nelegalnih kamenoloma.
Uostalom, ta 17,6 kilometara duga brza cesta Zadar-Zadar 2, građena je dijelom od materijala iz divljeg kamenoloma Vlačine u Škabrnji.
Državni inspektorat je utvrdio da je izvođač radova Viadukt nelegalno izvadio 221.733 prostorna metra tehničko-građevnog kamena, te ga ugradio u 600 milijuna kuna vrijednu Kalmetinu, čime je izvođač stekao protupravnu imovinsku korist i oštetio državu za 6,6 milijuna kuna.
Viadukt i njegov direktor Joško Mikulić zbog toga su nepravomoćno kažnjeni na Prekršajnom sudu u Zadru s 40, odnosno pet tisuća kuna. Predmet se po žalbi rješava na Visokom prekršajnom sudu. Prijavljeni su i kazneno, ali optužnica još nije podignuta.
Google, nadalje, na otocima Ugljanu, Pašmanu, Dugom otoku i Viru otkriva desetak aktivnih kamenoloma, svi bez dozvole za eksploataciju.
Da problem ilegalnih kamenoloma nikoga ozbiljno ne brine, pokazuje i slučaj građevinske tvrtke i obrta Franto iz Škabrnje, koji na natječajima za održavanje cesta grada Zadra već godinama lome konkurenciju svojim nerealno niskim ponudama. Pojedine cijene usluga i troškova kod Franta znaju biti i 30 posto niže od tržišnih, što njegovi konkurenti tumače činjenicom da Franto ima jeftinu osnovnu sirovinu budući da devet godina ilegalno eksploatira kamenolom Busište 3 kod Benkovca.
No unatoč toj “javnoj tajni”, protiv Franta do danas nije podnesena nijedna prekršajna ni kaznena prijava. Naprotiv, zahvaljujući damping cijenama samo od Grada Zadra je u razdoblju 2005.-2009. na natječajima dobio poslove vrijedne više od 50 milijuna kuna.
Uoči prošlih lokalnih izbora Franto je pomogao kampanju HDZ-a sa 100 tisuća kuna, točno sto puta manje od iznosa za koji je oštetio državu. Naime, u tih devet godina Franto je izvadio 215 tisuća kubičnih metara kamena iz Busišta 3, čime je oštetio državni proračuna za oko 10 milijuna kuna.
Država će, po svemu sudeći, platiti i višemilijunsku sanaciju kamenoloma jer bi se u njemu uskoro trebalo početi graditi novo županijsko odlagalište.
O kojim se razmjerima štete za okoliš Zadarske županije radi, nitko pouzdano ne može procijeniti. Je li to danak ubrzanog razvoja Zadra i županije? Zašto tome nitko ne želi stati na kraj? Koliko su za stanje krive spore procedure za stjecanje dozvola? Ili je u pitanju sprega, svjesno održavanje kaosa iz kojeg svatko ima neke koristi?
Bez obzira kako to rade, državi je najvažnije da tvrtke registrirane za vađenje kamena uredno plaćaju porez i obveze, makar sustavno zakidale državu za koncesijske i druge naknade koje vlasnici legalnih kamenoloma moraju plaćati.
Investitori, gradovi, općine i poduzetnici, očito ne mare za zakonitost i podrijetlo kamena, nego za “najnižu cijenu”, čime je “ilegalcima” širom otvoren put za pranje novca. Ako kamen mogu uvaliti nekoj asfaltnoj bazi ili betonari unutar 50 kilometara, isplati se. U protivnom ne, jer rastu troškovi.
U sprezi s politikom
Zbog toga mnogi naši sugovornici kažu da su ilegalni kamenolomi tehničkog kamena u “prirodnoj” sprezi s politikom i lokalnim vlastima koje se često puta nađu pred gotovim činom. Na jednoj strani imaju državni novac koji stvara lokalnu konjunkturu, a na drugoj lokalnog poduzetnika s ilegalnim kamenolomom.
Kako za rudarsku koncesiju u prosjeku valja čekati pet godina, sjednu za stol i dogovore se.
Ipak, na vidiku se naziru promjene. Ako red ne mogu uvesti inspektori, država, općine i gradovi, mogu strane banke.
Njemačka razvojna banka i Europska investicijska banka, koje s 220 milijuna eura financiraju izgradnju nove trajektne luke u Gaženici, postavile su uvjet da sav kamen potreban za izgradnju 20 hektara nasipa, 1,8 milijuna kubika, mora biti dopremljen iz legalnog kamenoloma. Hoće li taj presedan nešto promijeniti u Zadarskoj županiji?
– Ilegalni kamenolomi su nam veliki problem. Jeftiniji su na tržištu i do 50 posto od nas, državi ne plaćaju koncesiju niti druge naknade koje dosežu gotovo pet posto prodajne vrijednosti kamena. Na drugoj pak strani, spora i komplicirana procedura stjecanja dozvola dovodi do toga da neki, čekajući koncesiju, i po 10 godina rade ilegalno – kaže Šunić.
