Javni, mirni i civilizirani prosvjedi su ne samo legitiman izraz upozorenja nego i jasan znak vremena, koji bi valjalo ispravno iščitati na svim razinama suvremenog hrvatskog društva – piše u najnovijem Glasu Koncila glavni urednik vlč. Ivan Miklenić.
On kaže kako do javnih prosvjeda, osim kada se radi o politikantstvu, u načelu ne dolazi olako, nego “samo onda kada određenim skupinama u društvu ‘voda dolazi do grla’ i kad postaje svima dobronamjernima jasno da se ne može dalje bez bitnih promjena, bez poboljšanja uvjeta ili zakonskih okvira određenih djelatnosti”.
Vlč. Miklenić tvrdi kako se pokazalo da su posljednjih godina takvi prosvjedi bili uspješni, jer su vlasti udovoljavale ili popuštale zahtjevima prosvjednika “ako ne potpuno, onda barem djelomično”.
– Prosvjedi su pokazali da su prosvjednici bili u pravu, da su njihovi zahtjevi bili opravdani, da odgovorni na vlasti nisu primjereno izvršavali svoje služenje da bi prosvjednica u svojoj djelatnosti mogli funkcionirati i bez prosvjeda – piše glavni urednik toga katoličkog tjednika, dodajući da su vlasti morale postati svjesne svojih propusta i zbog toga i mogli popustiti.
No, to je, kako kaže, najčešće bilo samo gašenje požara, a ne sustavno rješavanje problema.
– Hrvatski građani ne smiju se miriti s pojavom da su odgovorni na vlasti spremni zakonima i osobito podzakonskim aktima – da bi dobili određenu svotu u državni proračun (je li i u koji drugi proračun – ne mora se ovdje ulaziti) i da bi išli na ruku određenim interesnim skupinama i pojedincima – stimulirati uvoz, koji doslovno znači uništenje dijela hrvatske poljoprivredne proizvodnje, odnosno dijela i onako izumirućih hrvatskih sela – piše vlč. Miklenić, dodajući da se građani ne mogu “miriti i s pojavom da nema odgovornosti za katastrofalne propuste, kao što je izostavljanja dodatnog, tzv. kriznog poreza na primanja baš onih kojima, ipak, ide najbolje u hrvatskom društvu”.
