Pred hrvatskom ribarskom industrijom, na nju vezanom uzgoju ribe, te ribarstvom općenito jedan je od najtežih mogućih izazova i prijetnji. Okosnica uspješnosti ovdašnjeg ribarstva gledano globalno i zakonski (porezno) regulirano, posebice kada su u pitanju iskazi odnosa izvoza i uvoza, već je dulje vrijeme ulov, uzgoj i plasman tuna u Japan. Iako se radi o oko 4.000 tona u ovoj godini, što je daleko manje od količina srdele ili inčuna s kojima se ovog trenutka barata u izlovu i preradi u Hrvatskoj, u dijelu isplativosti, odnosno postignutih izvoznih rezultata tuna je ipak bez premca.
Odluka pada ove jeseni
Europska unija ove će jeseni odlučiti hoće li dodati plavoperajnu tunu popisu ugroženih vrsta, čime bi se privremeno zabranila njezina prodaja na svjetskim tržištima, izjavila je glasnogovornica Europske komisije Katharina von Schnurbein. Već dulje vrijeme razne udruge zelenih, odnosno ekologa, ali i stručnjaka traže zabranu ili, u najmanju ruku, drastično smanjenje izlova ove vrste. ICCAT (Međunarodna komisija za kontrolu atlanske tune) već godinama smanjuje dopuštene kvote izlova, pojačava odredbe kontrole (smanjenje ileglanog izlova), ali očito bez velikih rezultata.
Nestanak hraniteljice oceana
Plavorepa tuna kao hraniteljica oceana vrsta je koja je desetljećima okosnica ribarske ekonomije u svijetu, ali zbog iznimnih cijena u Japanu je prema mnogim tvrdnjama prešla od ekonomski najizdašnije na – ugroženu vrstu.
Bez nje teško je kazati kakva bi bila sudbina hrvatskog ribarstva, onog u Zadarskoj županiji posebno, a ovaj je kraj ribarski najjači u zemlji.
“Pozicija EU-a bit će utvrđena ove jeseni, u skladu s uobičajenim procesom priprema za sastanak Citesa (Convention on International Trade in Endangered Species)”, kazala je prethodno spomenuta dužnosnica.
Potvrdila je postojanje internog dokumenta koji je pripremila Komisija, a koji preporučuje stavljanje plavoperajne tune na popis ugroženih vrsta. Taj preliminarni dokument, koji će biti temelj diskusija 27 zemalja članica EU-a, objavljen je u subotnjem izdanju lista Financial Times.
“Sa znanstvenog i tehničkog stajališta, čini se da su ispunjeni svi kriteriji za uvrštavanje atlantske plavoperajne tune na listu ugroženih vrsta”, prenio je FT dijelove toga dokumenta.
Pretjerani izlov zbog “međunarodne trgovine”
“Nema sumnje u povezanost međunarodne trgovine i pretjeranog izlova te vrste”.
Ovdje je riječ o okolišanju oko kristalno jasne stvari – da nema apetita Japanaca i tamošnje cijene, plavorepa tuna nikad se ne bi našla pred uvrštenje u ugrožene vrste.
Komisija, koja nadzire ribarsku politiku 27 zemalja članica Europske unije, signalizirala je, međutim, kako eventualna odluka o zabrani neće biti donesena prije kraja ribarske sezone 2010.
Zajedničko će stajalište vjerojatno biti teško utvrditi budući da su neke zemlje, poput Španjolske, Italije i Malte, relativno nezainteresirane za ideju o zabrani, a žestoko zainteresirane za izlov i uzgoj.
Europska komisija radit će na uspostavi zajedničkog EU stajališta sa svim zemljama članicama prije sastanka Citesa u ožujku 2010., kazala je nadalje glasnogovornica.
Plavoperajna tuna zasad nije zaštićena u sklopu Citesa, jedinog globalnog tijela s ovlastima ograničenja ili zabrane međunarodne trgovine ugroženim vrstama.
Samo domaći plasman?!
Dobije li ta vrsta tune zaštićeni status na idućem sastanku toga tijela u Kataru u ožujku sljedeće godine, njezina će prodaja na međunarodnim tržištima biti zabranjena, ali će se još smjeti prodavati na lokalnim tržištima.
Prodaja na lokalnim tržištima za Hrvatsku bi bilo vraćanje na prilike od prije desetak godina, prije nego su Kaljani iz Australije prenijeli na naše područje uzgoj tune i kanale plasmana k Japanu. To je neusporedivo sa sadašnjim prilikama kada se, makar i uz obaranje cijena, s kilogramom tune barata s iznosima od 20-ak dolara, da ekstremne izlicitirane sume za svježe tune na japanskim ribljim burzama ne spominjemo.
