Profesor na Yaleu Nenad Šestan: ne zna kravatu zavezati ali može otkriti tajnu mozga

Što pravi čovjeka drugačijim od životinja? To je moje jedino pitanje zbog kojeg se bavim znanošću tražeći biološki supstrat toga zašto je čovjek čovjek, a ne životinja, pitanje je svih pitanja znanstvenika i profesora Nenada Šestana. On tome dodaje kako je najvažnija stvar da čovjek odredi što mu stvara zadovoljstvo i time se bavi privatno i profesionalno. Najvažnija odlika vrhunskog znanstvenika je dječačka zaigranost, prepoznatljiva u govoru, ponašanju i sjaju u očima Nenada Šestana.

Najveći hrvatski neuroznanstvenik u Americi ostvario je zavidnu karijeru koja još nije na vrhuncu istraživanja mozga, koje profesor Šestan provodi na prestižnom sveučilištu Yale.

– Ne, ja još nisam na vrhuncu karijere, zamjerio nam je tu opservaciju Zadranin Nenad Šestan s kojim smo razgovarali na zadarskom sveučilištu koje mu je dodijelilo počasni doktorat. To što su mu 53 godine i što je doktorirao na Yaleu 1999. godine nije nikakvo mjerilo stupnja karijere kod istinskog znanstvenika.

– Ne znam ja ni kravatu vezati, iskreno će prof. Šestan dok se spremao za promociju. Tu mu je kravatu zagrebačkog sveučilišta na kojem je Šestan dobio Rektorovu nagradu, prije 20-ak godina darovao profesor Ivan Kostović. I upravo on, najveći znalac mozga u Hrvatskoj, uputio ga je u američki san.

Majka je, ističe Šestan, htjela imati sina liječnika. Ona je ta koja mu je na kredit kupila medicinsku enciklopediju. Došao je do slova M i tu je stao. Mozak je njegova preokupacija i uzbuđenje.

– Kada sam pokucao na vrata prof. Kostovića nisam dopustio ne kao odgovor, kazao nam je prof. Šestan čija je najveća želja bila raditi u njegovom LAB-u.

– Ti kad dođeš tamo bit ćeš u socijalnom šoku, rekao mi je prof. Kostović. Istina, nisam tamo živio, moj engleski je bio loš. Druga njegova poruka je bila kako ću doći sa znanjem kojeg drugi nemaju. Uputio me kako doći na intervju. Donio sam fotografiju svog izuma kojeg još nisam publicirao. Na Yaleu je bio čuveni prof. Paško Rakić (kod kojeg je doktorirao, op.a) a prof. Kostović mi je rekao kako nema toga što Paško neće napraviti kada vidi moju fotografiju, prisjeća se Nenad Šestan koji se vraća na mjesto svog početnog obrazovanja. U zgradi rektorata je bila osnovna škola u koju je išao mali Nenad s Relje.

On nimalo ne umanje značaj obrazovanja kojeg je stekao u Zadru i Zagrebu na Medicinskom fakultetu, a počasni doktorat zadarskog sveučilišta za njega je iskreno priznanje njegovom postignuću kojeg je doživio emotivno.

– Obrazovanje koje sam dobio u srednjoj školi je izuzetno (Centar Juraj Baraković, smjer kemija, op.a.). Bila je to i životna prilika s obzirom na to da je u Americi obrazovanje i dalje socio-ekonomska kategorija, tumači Šestan i to ilustrira. On i Ivo Ćoza, ugledni zadarski kirurg, bili su u istom razredu. Ni po čemu nisu bili istog habitusa i podrijetla, ali želja za znanjem ih je približila.

– Mi smo i danas veliki prijatelji, tumači Nenad Šestan koji ne zaboravlja ni velik utjecaj svoje profesorice Friganović te nastavnika Ozrena Pestića koji je prepoznao njegov talent.

– To je važno kad ste mladi da vam netko da nadu i usmjerenje, ističe sveučilišni profesor.

– Ja sam ipak dite Zadra, kazat će Nenad Šestan, jednako tako ponosan na svoje korijene i djetinjstvo u Zemuniku Donjem. Tamo je živio do 6. godine, a poslije provodio ljeta. I kombajn sam vozio, pohvalio se američki znanstvenik i dopisni član Akademije u Hrvatskoj. U Americi je član američke akademije medicine.

I nositelj laboratorija kojeg je dobio dvije godine nakon doktorata, a sada ima preko 40 zaposlenih, među kojima je šestero Hrvata.

– Svi smo navijači različitih klubova, aludirat će Šestan na svoju hajdučku strast.

Za njega je Luka Modrić najpoznatiji Zadranin kojem se divi, jako voli glas Tomislava Bralića, a imao je priliku upoznati velikog Krešimira Ćosića.

– To je tako topla osoba. Razgovarao sam s njim kada je znao da je bio smrtno bolestan ali nije se bojao otići jer mu je život bio ispunjen, ispričao nam je Nenad Šestan koji je u Americi spoznao kako se smrt ne doživljava kao tragedija života.

Za njega je obitelj najvažnija. Nije ni čudo da je otac četvero djece koji su u svom obrazovanju povukli pola – popola: dvoje na njega po prirodoslovnom opredjeljenju. Dvoje djece obrazuje se u književnosti, a supruga Sandra, kako kaže, jako puno čita.

Njegov otac Ivica, kojem se na promociji pridružila i supruga Anđelka, bez lažne skromnosti ističe činjenicu da su njih dvoje podigli četvero doktora znanosti. Uz Nenada i njegovo dvoje djece tu je i jedno udomiteljsko dijete.

– Nije bilo lako, kazat će Ivica Šestan, zadovoljan i ponosan otac i djed.

Neki u Zadru vjeruju da bi jedan od njih mogao postati nobelovac.