ZADAR – Čeka se još samo formalni potpis Marina Tomasova i Hajduka, no jasno je kako će mladi nogometaš karijeru nastaviti u splitskome klubu.
Utakmica protiv Intera u Stanovima, zahvaljujući trećem žutom kartonu, njegova je zadnja za Zadar.
– Tako je ispalo. Nisam to napravio namjerno. Bio sam presretan što sam zabio gol i u trenutku velikih emocija sam skinuo dres. Moram priznati da mi je ovo, zbog skorog odlaska iz Zadra, bila najteža utakmica u karijeri – opisao je Tomasov za Slobodnu Dalmaciju.
Točan termin dolaska u Split još nije znao.
– Kroz koji dan stižem potpisati ugovor, a potom ću se vratiti u Zadar do početka priprema.
U Zadru će ipak odigrati i slijedeću utakmicu, na Dvoranskome prvenstvu početkom siječnja.
– Naša grupa počinje 7. siječnja – rekao je?
Vaša? Hajdukova?
– I Zadar i Hajduk su u istoj grupi pa je točno i iz moje bivše i iz buduće pozicije – nasmijao se mladi nogometaš.
Zanimljivo je da se baš na prošlom Dvoranskom prvenstvu lansirao pod svjetla reflektora kao najbolji strijelac tog natjecanja.
– Cijeli život sam igrao mali balun. Kako bi mi treninzi bili tri puta tjedno, u danima bez treninga sam pokušavao pronaći ekipu za igru. Često ne bi bilo nikog zainteresiranog pa sam sam žonglirao, pucao na gol, tehnicirao – otkrio je izvor svoje malonogometne vještine Tomasov.
U javnosti se stekao dojam da je dugo vagao između Hajduka i Dinama?
– Tako sam se postavio zbog medijskog pritiska. Zapravo sam već neko vrijeme znao da idem u Hajduk.
Još lani je Zdravko Mamić odaslao poziv u Dinamo vrijedan dva milijuna eura?
– To mi je bio samo dodatni poticaj koji me nikako nije pokolebao. Računao sam, ako Mamić sada nudi dva milijuna, ponudit će netko još i više – mudro je zborio nogometaš.
Hajduk je dao više od toga?
– Volio bih vam sve reći, ali pričekajte da se ugovor potpiše.
O svojim nogometnim emocijama je jasan.
– Zadra volim najviše i to je moj prvi klub, Hajduk je odmah nakon njega. U obitelji nitko ne navija za Dinamo, no u mojoj Dobropoljani na otoku Pašmanu ima nešto Dinamovaca.
Većina ga je nagovarala da izabere Hajduk.
– Tek su me rijetki usmjeravali prema Dinamu.
A važan bio i glas Marinovog savjetnika Rena Sinovčića.
– Renu sve vjerujem. I da me poslao da ribarim išao bih. On je već dugo moj zaštitnik i uz njega se osjećam sigurno kao što se dijete osjeća uz majku i oca.
Tomasov je uvjeren da je izabrao pravi put, a sljedeći je san Barcelona.
– Siguran sam da ću biti veliki igrač. Baš sam uvjeren. Barcelona je moj san još iz vremena kada je Ronaldinho, moj tadašnji idol, blistao. Kasnije se, kada je pustio trbuh, srozao u mojim očima. Nije to život jednog sportaša. Valja raditi. Kada mi je Bog već dao talent moram ga i oplemeniti i siguran sam da ću ga znati koristiti do 35. godine. A potom, bit će vremena i za izlaske i za “opijanja” – trezveno je govorio Tomasov.
Na spomen budućeg velikog transfera neizbježna je bila usporedba s Lukom Modrićem.
– Ne poznajemo se dobro. S njime sam “na bok” jer se nismo imali priliku više družiti. Jesam li bolji od Modrića? Bolji sam od svih. Tako vjerojatno i on razmišlja o sebi.
Veliki mu je cilj zaigrati u reprezentaciji.
– Iz Zadra je to bilo teže nego će biti iz Hajduka. Bio sam presretan kada sam čuo da sam na širem spisku izbornika Slavena Bilića za Euro u Austriji i Švicarskoj. To mi je bio ogromni poticaj. Čuo sam sada i za izjavu trenera Ante Miše kako nitko nema zajamčeno mjesto u ovakvome Hajduku. To ni ne očekujem. I u Zadru sam se morao i uspio nametnuti te ću to radom napraviti i u Hajduku.