Internetom kruži vic o nečemu što je u posljednje vrijeme hit među Hrvatima, kupoprodaji dionica. Ako slučajno šaljivi e-mail nije stigao do vas evo prilke da se nasmijete i ponešto naučite.
Došao jednom jedan gospodin, lijepo obučen, odsjeo u jedinom hotelu koji
je postojao u naselju i objavio na cijeloj stranici lokalnog lista da plaća za svakog ulovljenog majmuna 10$.
Seljaci koji su znali da je šuma puna majmuna pojuriše loviti majmune i čovjek ih je uredno isplaćivao, kako je i bio objavio.
Kad je ostalo malo majmuna i postalo ih teško loviti, seljaci su ih
prestali donositi. Gospodin je tad obećao 20$ za majmuna i seljaci su potrčali u lov.
Opet su majmuni ponestali i gospodin je povećao cijenu na 25$ i lovci
su ulovili onih nekoliko preostalih, ali i tome je došao kraj.
Sad je gospodin obecao 50$, ali majmuna više nije bilo….
On je otputovao i njegov partner se uputio seljacima i rekao:
– Pogledajte ove kaveze, puni su majmuna koje je moj sef kupio za
njegovu kolekciju. Predlažem vam da ih kupite za 35$ i kad se šef vrati
on će vam ih kupiti za 50$, kolika je bila posljednja cijena.
Seljaci sakupiše ono sto su štedjeli cijelog zivota i kupiše tisuće majmuna koji su bili po kavezima i čekaše povratak gospodina. Od tog dana nisu više vidjeli ni jednog ni drugog. Jedino što su vidjeli bili su kavezi puni majmuna, koje su kupili cijeloživotnom ušteđevinom.
Sad vam je jasno kako funkcioniraju financijske burze.
