Curavić ronilačka akademija stigla je i u Zadar, a njezin vlasnik Kristijan Curavić u razgovoru za 057info govori, kako o samoj akademiji, tako i o svojim ronilačkim iskustvima, budućim pothvatima, vezi s Nikolinom Pišek i njezinim golišavim fotografijama.
Kako su vas primili Zadrani, nadate li se dobrom odazivu na tečajeve ronjenja u „gradu košarke”?
Zadrani su otvoreni i dragi ljudi koji su spremni saslušati sugovornika i pružiti mu ruku pomoći. Malo je reći da sam oduševljen. Već tri godine dolazim u Zadar držati tečajeve ronjenja na dah i upravo ovdje imam najveći odaziv. To je dobar znak za akademiju u kojoj ćemo ljude učiti i kako roniti s bocama. Štoviše, moguće je da netko od njih dobije i posao kod nas jer onaj tko završi četiri stupnja tečaja postaje instruktor ronjenja.
Kakve cijene Zadrani mogu očekivati, ipak je u pitanju skupocjena oprema?
Mi ćemo u trgovini imati opremu koju ćemo iznajmljivati, tako da ljudi ne moraju trošiti novac za kupovinu. Tečaj inače stoji 350 eura po osobi, no naša cijena za parove je posebno pristupačna i iznosi 150 eura za dečka ili muža, dok je za djevojke i žene tečaj potpuno besplatan. Na taj način ćemo postići ono što želimo, a to je da što više ljudi ima kontakt s morem.
Je li bilo dramatičnih iskustava u vašim zaronima na dah?
Bilo je toga na početku moje karijere.Tada nije bilo novčanih sredstava za sigurnosne ronioce, nisam ni znao što radim pa sam se dovodio u smrtno opasne situacije. Ti počeci su bili najteži.
Neslužbeni ste rekorder u ekstremnoj disciplini ronjenje na dah pod ledom. Koliko duboko idete i kako izgledaju vaše pripreme za jedan takav pothvat?
Ta disciplina nikada neće biti priznata jer je opasnija i teža. Nakon 10 godina ronjenja pod ledom psihičke pripreme mi više ne trebaju. Fizički trening nije ništa posebno. U pitanju je trčanje, plivanje, ma čista uživancija. Rekord na Sjevernom polu, postavljen po iznimno ekstremnim uvjetima iznosi 51 metar. Početkom godine idem na Južni pol, vidjet ćemo što se tamo da napraviti. Iskreno, ne znam što me čeka jer nije otpočela tehnička organizacija zarona.
Kapacitet pluća je ključan?
Kapacitet pluća nema veze s tim. Sve je u glavi. Podsvijest je najgori čovjekov neprijatelj. Pozitivno razmišljanje je ključ za sva vrata i sve uspjehe.
Slijedeće godine otvarate akademiju i u L.A.-u, a klijentela neće biti bilo tko?
Svaka moja ideja, koliko god izazivala skepse kod ljudi, na kraju bude ostvarena. Istina je da smo u pregovorima za otvaranje ronilačkog centra u L.A.-u , u kojem bi podučavali uglavnom tamošnje glumce.
Možda dobijete ponudu za ulogu u nekom akcijskom filmu. Je li ih možda već bilo?
Nije, ali lagao bih kad bih rekao da mi ne bi bilo drago. Da vidim što mogu, a što ne. Zašto ne probati?
Osim kvalitetnih poslovnih poteza vaš rad karakterizira ljubav prema poslu kojim se bavite, ali i humanost. Nedavno ste s tajnama ronjenja upoznavali hendikepiranu djecu, a želja vam je da to postane i praksa.
Novac nije osnovni motiv, već popularizacija ronjenja u Hrvatskoj. Prije negoli smo počeli s akademijom ostvarivati prihode sudjelovali smo u humanitarnim projektima. Nedavno smo na Malom Lošinju obučavali 16-ero slijepe i poluslijepe djece. To mi je najljepše iskustvo otkad se bavim ronjenjem. Njihova energija i volja je nevjerojatna. Trebali ste ih vidjeti kako su odradili to ronjenje kroz igru u bazenu. Kroz ovu i sljedeću godinu još više ćemo se skoncentrirati na rad s hendikepiranim djecom.
Pratite li druge sportove?
Ne volim niti nogomet niti košarku. U školi me u ekipnim sportovima nikad nitko nije htio u ekipi jer sam jednostavno antitalent. Volim ekstremne sportove gdje do izražaja dolaze individualne sposobnosti. Proboj individualaca prema vrhu puno je teži. Pratim Pride, Mirka Filipovića, pomalo skijanje…Trenirao sam tri godine taekwondo, a u zadnje vrijeme sam se počeo baviti padobranstvom. Tako ću uskoro, prije odlaska na Južni, otići na Sjeverni pol gdje ću s još šest pripadnika Alfi izvesti skok s 5000 metara.
Roni li vaša djevojka Nikolina Pišek?
Da. Ona je dobila tečaj za 150 eura (smijeh). Šalu na stranu. Dobra je. Nikolina izvana izgleda plaha, ali u pitanju je žena koju možeš baciti u vatru i ona će se snaći. Fizički je iznimno izdržljiva, može trčati tri puta više od mene.
Od trenutka kada ste postali par svjetla pozornice su više usmjerena prema vama? Kako se snalazite u tim okolnostima, okruženi mikrofonima, kamerama i foto aparatima nakon neke modne revije ili njenog voditeljskog nastupa?
Meni to ne smeta i nikada mi nije smetalo. Ljudi rade svoj posao, a ja živim svoj život. Prije tri, četiri mjeseca za Nikolinu sam u Callegru kupio rozu torbu koju sam besramno vukao po Kalelargi. Malo je reći da je boja bila napadna. Ljudi me gledaju u čudi, okreću se, vidiš da im nije jasno da tako malo jači frajer vuče rozi kufer. Što hoću reći? Toliko sam siguran u sebe da me neće zasmetati da me mediji i prozovu. Napisalo se o meni još 6000 reportaža ili niti jedno slovo ja ću i dalje biti ja.
Žuto novinarstvo?
Ono je neizbježno. Pokušavam ne davati izjave za tabloide, ali pisat će oni i bez toga.
Baš kao što su objavljene Nikolinine slike u toplesu. Dobro ste se oboje snašli u cijeloj situaciji. Priča je držala vodu dan, dva.
Nema tu ničeg što već nije viđeno. Odite na plažu i sve će vam sve biti jasno.Toples gdje god se okreneš, samo što je ovo puno ljepša slika.
