ZAGREB – Akademik Radoslav Katičić govorio je danas o “Identitetu hrvatskoga jezika” u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u povodu međunarodnog priznanja hrvatskoga jezika 1. rujna 2008.
“Naš svijet je jezično stiliziran na hrvatski način”, napomenuo je Katičić dodavši kako ne možemo konstruirati skup glasova i padežnih oblika koji bi od staroslavenskog jezika dali samo hrvatske govore.
Ocijenio je kako se ne može govoriti da hercegovački hrvatski i srpski govori pripadaju različitim jezicima. “Kod tih se govora radi o različitim narječjima istoga jezika”, rekao je Katičić.
Smatra kako je mladogramatičarska lingvistička škola za definiciju jezika, zbog pozitivističke metode, naglašavala samo njegov glasovni ustroj te nije priznavala stilistiku, književni i standardni jezik.
Premda su napuštena mnoga mladogramatičarska stajališta o jeziku, strukturalizam, a ni poststrukturalizam nije promijenio njihovo stajalište o ustrojstvu glasova, rekao je Katičić, dodavši kako je književni jezik ono što hrvatski jezik čini jezikom.
Po njegovim riječima raznolikost je hrvatska značajka, jer hrvatski jezik su čakavci, kajkavci i štokavci koji daju bitnu vrijednost i usklađuju stvari od životne važnosti.
“Hrvatski jezik je nastao u razgovoru prekodijalekatskih zajednica”, napomenuo je, dodavši kako su na ozračje tog zajedništva utjecali crkvene poslanice, evanđelja, pjesme i molitve.
Podsjetivši kako je trodijalekatnost hrvatskoga jezika bitno određena, jer su svi dijalekti sudjelovali u stvaranju zajedničkog poklada jezičnih vrijednosti, Katičić je ocijenio kako u hrvatskom slučaju postoji skup dijalekata koji je obilježen dinamičnim odnosom s hrvatskim jezikom.
“Svi dijalekti koji su obilježeni hrvatskim književnim jezikom međusobno se razumiju zajedničkim mentalitetom”, rekao je, ustvrdivši kako onda hrvatski jezik postoji i kao skup narodnih govora koji su obilježeni upravo tim književnim jezikom.
Podsjetio je kako i tamo gdje u službenoj uporabi nema hrvatskog jezika, narod ga sluša s propovjedaonica.
Predavanje “Identitet hrvatskoga jezika” akademik Katičić je završio riječima kako hrvatski jezik postoji kao književni i standardni jezik, jer je dijalekatska stilizacija književnog izraza.
Dramski umjetnik Joško Ševo govorio je Gundulićeve, Marulićeve, Ujevićeve, Matoševe i stihove Petra Zrinskoga.
