Umirovljeni general Jugoslavenske narodne armije, 83-godišnji Veljko Kadijević od 13. kolovoza 2008. je državljanin Ruske Federacije. Ruska migracijska služba prihvatila je njegov zahtjev za dobivanje državljanstva, a predsjednik Dimitrij Medvedev potpisao je ukaz u kojem se među 14 osoba nalazi i Veljko Kadijević.
Vijest je osvanula u ruskom tjedniku “Boljšoj gorod”, kojem je ostarjeli Kadijević dao intervju, a kojim je među ostalim izjavio da mu je Rusija osigurala normalan život. Taj normalan život, kako kaže Kadijević, jamči mu neizručivanje drugim zemljama, pa hrvatska tjeralica od trenutka kad je dobio rusko državljanstvo nema nikakav značaj. Hrvatsko pravosuđe traži Kadijevića jer je bio jugoslavenski ministar obrane odnosno na čelu armije 1991. kada je izvršena srpska vojna agresija na Vukovar i Dubrovnik.
Iz Beograda bježi ne zbog Hrvatske nego zbog Haaga
Kadijević se u Rusiji skriva od 2001. U proljeće te godine na vrata od njegovog stana pokucao je dostavljač mjesnog ureda Haškog tribunala koji mu je donio poziv da se kao svjedok pojavi na sudu. Kadijević sudskom kuriru tada nije otvorio vrata, nego je već sutradan kupio avionsku kartu za Moskvu i pobjegao.
“Iz Beograda sam otišao ne zbog hrvatske optužnice nego zato što ni pod koju cijenu nisam želio ići u Haag”, objasnio je Kadijević. Njegovo izručenje već godinama traže hrvatske vlasti, ali ruska strana zahtjev odbija objašnjavajući da za to ne postoji dovoljno argumenata, čemu u prilog poglavito navodi nepostojanje tjeralice Haškog tribunala.
“Sve dok Srbiju stvarno vodi američki veleposlanik, nemam tamo što tražiti”
Kadijević u Rusiji 2005. godine dobiva status izbjeglice, a, kako nalažu tamošnji zakoni, tri godine poslije i državljanstvo te putovnicu. Premda posjeduje putovnicu, Kadijević naglašava da ne namjerava u skorije vrijeme posjetiti Srbiju. “Sve dok Srbiju stvarno vodi američki veleposlanik, nemam tamo što tražiti”, pojasnio je Kadijević.
Dodao je da u Rusiji nema nikakvih moćnih pokrovitelja, tek da je u kontaktu sa svojim kolegama, umirovljenim generalima s kojima je bio u dobrim odnosima i ranije dok je u Beogradu obavljao vojne i političke dužnosti. Podsjećamo da je Kadijević posljednji jugoslavenski ministar obrane i to od 1988. do 1992., do samog raspada SFRJ.
