Sjeverni zemljin pol ovog je vikenda po prvi puta u poznatoj povijesti svijeta postao otok što je još jednom upozorilo na rastuću opasnost od globalnog zatopljenja. Već 2005. godine kad se otvorio sjevernoistočni prolaz između Sjevernog pola i Rusije znanstvenici su počeli upozoravati na opasnost da bi Arktik uskoro mogao nestati. Sada kad je prolaz otvoren i s druge strane, te je Sjeverni pol moguće u potpunosti oploviti, neki fatalisti već tvrde kako će arktički led sasvim ispariti tijekom naredne dvije ili tri godine, za vrijeme toplih ljetnih mjeseci. Takve pesimističke prognoze ipak ne treba uzeti preozbiljno, ali činjenica je da bi do 2030. Sjeverni pol mogao nestati.
Otopila se "zemlja koja se nikad ne topi"
Već neko vrijeme se topljenje leda u sjevernim krajevima drastično ubrzava pa su tako zbog poplava izazvanih topljenjem ledenjaka prije nekoliko tjedana evakuirani turisti iz kanadskog Nacionalnog parka Auyuittuq ("zemlja koja se nikad ne topi", ironično je doslovni prijevod tog imena), a kulminacija svega je i današnji "povijesni trenutak" u kojem je Sjeverni pol postao otok, što su potvrdile Nasine satelitske snimke. Profesor Mark Serreze iz Nacionalnog centra za podatke o snijegu i ledu u američkoj saveznoj državi Kolorado upozorava kako ćemo ovakve scene u budućnosti gledati sve češće jer se samo tijekom prošle godine na Sjevernom polu otopilo više od milijun četvornih kilometara leda. Najveći problem koji za sobom povlači topljenje sjevernih ledenih kapa su naravno klimatske promjene i podizanje razine mora koje će u budućnosti ugroziti mnoge svjetske obale, a prema najcrnjim prognozama tijekom idućeg će stoljeća brojni obalni gradovi nestati pod morskim prekrivačem.
Uzroci globalnog zatopljenja
Globalno zatopljenje jedno je od najvažnijih političkih i moralnih pitanja 21. stoljeća. Opći je konsenzus da čovječanstvo mora prestati uništavati planet na kojem živi, ako na njemu želi živjeti i u budućnosti, iako ima onih koji su ovu teoriju spremni osporiti. Podaci pokazuju da je koncentracija ugljičnog dioksida u Zemljinoj atmosferi danas veća nego ikad prije, a samo u posljednjih 300 godina porasla je za više od 30 posto. Podaci pokazuju da je od 1990. do danas zabilježeno sedam najtoplijih godina u ljudskoj povijesti, a ovakav trend će se nastaviti i dalje; prema nekim podacima, udio CO2 u zraku će se do 2100. godine povećati duplo u odnosu na sadašnju koncentraciju. Povećana koncentracija CO2 u atmosferi uzrokuje pojavu znanu kao efekt staklenika, koja je najvažniji čimbenik globalnog zatopljenja. Naime, sunčeva radijacija koja dolazi prema Zemlji prolazi kroz slojeve atmosfere, ali ne u potpunosti. Dio radijacije zastaje u Zemljinom ozonskom omotaču i vraća se natrag u svemir u obliku infracrvenog zračenja. No, CO2 onemogućava ovaj efekt na taj način da "skuplja" infracrveno zračenje i reflektira ga prema Zemljinoj površini što uzrokuje dodatno zagrijavanje. Bez efekta staklenika, sve vodene površine na Zemlji bi se zaledile. Prejaki efekt staklenika uzrokovao bi isparavanje vode i pretvorio Zemljinu površinu u nepreglednu pustinju. Mnogi znanstvenici smatraju kako se u davnoj prošlosti upravo to dogodilo na Veneri.
Porast morske razine za 10 metara potopio bi gotovo cijelu Dalmaciju
Kako globalno zagrijavanje postaje sve veća prijetnja, postupno se otapaju i ledene površine, na što nas upozoravaju posljednje satelitske snimke Sjevernog pola. Sve se više vode tako izlijeva u more, dok istovremeno povećana temperatura utječe na gustoću vode koja se smanjuje pa je morima potrebno sve više prostora. To su dva faktora koja najosjetnije utječu na povećanje morske razine. Primjera radi, od završetka posljednjeg ledenog doba (prije 18 tisuća godina) morska se površina podigla za 120 metara. Podizanje morske razine zasad se najviše osjeća na istočnoj obali Sjeverne Amerike, te u vodama Tihog oceana oko Australije i Havaja.
Između 1993. i 2006. godine morska razina u prosjeku je rasla oko 3,3 milimetra, ali iz godine u godinu rast je sve veći. U skoroj budućnosti te će se brojke zbog otapanja ledenih kapa i sve veće temperature mora drastično povećati. Nemoguće je točno izračunati koliki će godišnji porast morske razine biti u bliskoj budućnosti, ali on će zasigurno iznositi između 9 i 88 centimetara godišnje. U slučaju da se otopi sav led na Grenlandu, razina mora bi porasla za više od sedam metara, a ako se jednog dana otopi i Antarktika ta će razina skočiti za čak 60 metara! Ilustracije radi, porast morske razine od "samo" šest metara potopio bi najsjeverniji dio talijanske obale u Jadranskom moru, a pod vodom bi se našli i dijelovi crnogorske obale, dok bi opasno ugrožen bio i najjužniji dio Hrvatske. Kad morska razina poraste 10 metara, pod vodom će se naći gotovo cijela Dalmacija. A sve bi se to trebalo dogoditi tijekom 21. stoljeća. No, otapanje leda na Sjevernom polu i dalje malo tko shvaća ozbiljno, a najzainteresiranije su pomorske kompanije koje likuju jer su dobile novo plovno područje koje znatno skraćuje određena putovanja pa tako i smanjuje troškove.
Mitovi, laži i teorije zavjere
"Kako zaustaviti globalno zatopljenje?" jedno je od ključnih pitanja suvremene svjetske politike koja je ovo jednoglasno prihvatila kao najveći problem modernog društva. No, postoje oni koji tvrde da čovjek na klimatske promjene ne može utjecati, te da su priče kako je globalno zatopljenje uzrokovano ljudskom rukom najobičnija laž. Mnogi ozbiljni znanstvenici se kunu kako koncentracije CO2 u atmosferi nikad u povijesti nisu izazivale klimatske promjene, ali su se one ipak konstantno događale. Njihova "teorija zavjere" u pojednostavljenom obliku glasi da su ideju globalnog zatopljenja kao pojave koju je stvorio čovjek fabricirale najveće svjetske multinacionalne kompanije u svrhu zaštite vlastitih interesa. Naime, razvoj industrije u siromašnim zemljama (Afrika), kao i zemljama u tranziciji ne odgovara svjetskim industrijskim moćnicima. U tu je svrhu stvoren Protokol iz Kyota koji ograničava industrijski razvoj u manjim zemljama koje su tako prisiljene pristati na infiltraciju multinacionalnih kompanija na svoj teritorij. Stranim kapitalom grade se strane tvornice, a industrija malih zemalja stoji na mrtvoj točci.
Drži li ova teorija vodu ili ne, na kraju krajeva je manje bitno. Priča o globalnom zatopljenju možda i jest mit, koliko god vjerojatnost za to bila mala, ali sama je pojava i više nego stvarna. Ledene površine se tope, razina mora raste i svijet se mijenja. Prijetnja nadolazeće kataklizme u modernom je društvu postala i više nego stvarna. Ali, "ekološki napredak" i dalje je samo prazna fraza političara koji s kartica čitaju pripremljene govore. I ne brine ih previše što će neke buduće generacije ljetovati na Velebitu umjesto u Istri.
