Na hrvatskom Jadranu u posljednje vrijeme sve je više prisutan novi oblik izvanpansionske ponude – prostitucija na jahtama – u kojoj uživaju bogatiji stranci, domaći tajkuni, pripadnici podzemlja i ostali namjernici koji za cjelodnevno druženje s djevojkama mogu izdvojiti od 500 do 1000 eura.
Globus doznaje da u tim krugovima ima i hrvatskih manekenki, čija je cijena 2000 eura po danu, ali su im klijentela isključivo stranci, jer ne bi dopustile da netko domaći dozna čime se bave izvan modnih pista. Međutim, mnogo je strašnije da takva vrsta crnog čartera uključuje seksualne usluge maloljetnih djevojaka za iznose od samo 500 kuna, koje tako 'rješavaju' ljetovanje i usput zarađuju daleko iznad svojih mogućnosti.
Tjednik je objavio ekskluzivne snimke upravo s jedne takve jahte s maloljetnicama, koja regularno plovi pod hrvatskom zastavom. Na tom je brodu, navodi Globus, organizatorica aktivnosti Zora P. tek nešto starija – ima 19 godina, a i ona pruža seksualne usluge. Prema fotografijama spolnih odnosa na tom brodu, kao i djevojaka u ponudi, riječ je uglavnom o vrlo mladim curama, ispod 20 godina.
Jahting prostitucija vrlo je uhodana u Italiji i Španjolskoj, a sada uzima maha i u Hrvatskoj, na što je svoje državljane pred početak turističke sezone upozorio i američki State Department.
Profil djevojaka koje pružaju seksualne usluge na jahtama na hrvatskom Jadranu vrlo je raznolik: od domaćih amaterki do profesionalki iz uvoza. Riječ je o vrlo dobro organiziranom i unosnom biznisu koji vode makroi iz Zagreba, a oni ne dopuštaju da im se u posao miješa lokalna ekipa. Navodno imaju podizvršitelje u Rijeci, Splitu, Makarskoj i Dubrovniku.
Djevojke se u vrijeme turističke špice dovodi iz Zagreba, Beograda, Sarajeva, Banjaluke, pa i iz Slovenije. Ponegdje se uključe i cure iz Dalmacije, ponajviše iz Splita, koje se time inače ne bave cijele godine. Mnoge od njih svakodnevno rade kao prodavačice po buticima ili konobarice u kafićima, no s mjesečnom plaćom od dvije do tri tisuće kuna sigurno si ne bi mogle priuštiti skupu šminku, cipele, dizajnerske torbice i slične statusne simbole.
Pravila o podjeli honorara između 'jahtašica' i njihovih makroa variraju od slučaja do slučaja: one koje su dulje u poslu i dobro odrađuju zadatke obično su bolje nagrađene, uglavnom polovicom bruto iznosa naplaćenog od klijenata. No ima i onih koje uspiju izvući tek petstotinjak kuna dnevno, iako njihov svodnik na njima zaradi deseterostruko više.
