Rasprava o tužbi Hrvatske protiv Savezne Republike Jugoslavije odnosno njezine pravne sljednice Republike Srbije danas će, devet godina nakon podnošenja tužbe, započeti pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Haagu. Hrvatska država tereti svoju istočnu susjedu zbog počinjenog genocida tijekom Domovinskog rata, a istjerivanje pravde pokrenula je još 1999. godine.
Osim toga, od suda se traži da se Srbiju prisili na kažnjavanje svih njenih državljana koji su na prostoru Hrvatske počinili ratne zločine, da se konačno vrate oduzeta kulturna dobra, ali i da se plati ratna odšteta i to prema iznosu kojeg bi utvrdio Sud.
Pa ipak, vijećanje od 26. do 30 svibnja neće biti posvećeno izlaganju dokaza kojim hrvatska država proziva Beograd zbog etničkog čišćenja, pljačke i razaranja nego prigovoru kojim Srbija dovodi u pitanje nadležnost istog suda, kao i prigovoru o opravdanosti same tužbe.
Naime, nadležnost se osporava time što SR Jugoslavija u vrijeme podnošenje tužbe nije bila članica Ujedinjenih naroda, niti je potpisnica Konvencije o genocidu, a što su prema međunarodnom pravu nužni preduvjeti nastavka dugo čekane parnice.
Da su šanse Srbije da njeni prigovor rezultiraju željenim razvojem događaja najbolje govori i proces kojeg je protiv Srbije vodila Bosna i Hercegovina, a kojeg je izgubila jer se Haag proglasio nenadležnim. Isto tako, Haški sud se ogradio kada je Beograd podnio tužbu protiv NATO-ovih napada 1999. godine, također zbog genocida.
Bilo kako bilo, Hrvatska drži Srbiju odgovornom jer su se iz njenog glavnog grada izravno kontrolirala sve vojne snage, obavještajci, kao i paravojne jedinice koji su djelovali na području istočne i zapadne Slavonije, te sjeverozapadne Dalmacije.
U tužbi nadalje stoji da je velik broj hrvatskih građana s istih područja bio raseljen, ubijen, mučen ili nezakonito pritvoren, dok su njihovi domovi bili uništeni. Nižu se brojke od 20 tisuća mrtvih, 55 tisuća ranjenih, 10 posto uništenih kuća, 590 razorenih gradova i sela, 1800 srušenih spomenika kulture, te 450 oštećenih ili potpuno sravnjenih katoličkih crkava.
Zanimljivo je da se Srbija ujedno brani i time da je najveći dio tih zločina počinjeno prije formiranja SR Jugoslavije, dakle prije konca travnja 1992. godine, odnosno u vrijeme postojanja SFRJ čija je, prema srpskom mišljenju, članica bila i sama Hrvatska.
