PEKING – Goleme zalihe vode na Tibetu jedan su od glavnih interesa kineske nazočnosti na toj visoravni, izvoru najvećih azijskih rijeke, ocjenjuju stručnjaci.
– Tibet je strateško područje. Kontrola nad Tibetom daje Kini pristup golemim rezervama minerala i vode, objašnjava Brahma Chellaney iz Centra za politička istraživanja u New Delhiu.
– S klimatskim zagrijavanjem koje pogoršava probleme s vodom u Aziji, kontrola nad Tibetom omogućuje Kini da od pitanja vode napravi moćno političko oružje, dodaje taj stručnjak.
Na tibetskom platou izviru Ind, Mekong, Jangce, Brahmaputra, Sutlej i druge rijeke, a od većih regionalnih rijeka jedino Ganges izvire na indijskoj strani Himalaje.Kina se s Tibetom može upustiti u gradnju velikih hidroelektričnih projekata, neophodnih za kineski gospodarski razvoj, posebice u Yunnanu.
Opterećena problemom zagađenja zbog dva desetljeća ultra brzog gospodarskog rasta, Kina si je postavila cilj da do 2020. godine 15 posto potrošnje energije dolazi iz obnovljivih izvora.
No, "izdašne vodene rezerve tibetskog platoa" i brane nisu jedini izvor pogonske snage. Kina, naime, misli i na skretanje tokova rijeka zbog navodnjavanja, što izaziva veliku zabrinutost Tibetanaca, Indijaca i udruga za zaštitu okoliša.
– Moguće je da program od 100 milijardi yuana (10 milijardi eura), kojeg je Kina u ožujku 2007. najavila za Tibet, podrazumijeva pripreme za tu "Veliku rutu" od zapada za dopremu vode, zaključio je Chellaney.
