Svjedoci s Kornata otkrivaju kako je tijekom akcije spašavanja stradalih vladao kaos. Tomislav Crvelin sam se ukrcao na brodicu, dok je Frane Lučić bio prvi kojeg je odvezao helikopter.
– Dok se u uvali Šipnata čekala pomoć i odluka hoće li teško ozlijeđene vatrogasce prevesti policijski brod Brzi, ili će po njih doći helikopter, kako je najprije rečeno, Tomislav Crvelin je ustao. Na sebi je čitavu imao crnu majicu i tamne bokserice. Sam je, ne pridržavajući se, krenuo ka policijskom brodu. Stao sam u čudu i nijemo ga promatrao. Ušao je u brod, malo zateturao, i sjeo u fotelju. Pomislio sam, hvala Bogu. Marinko Knežević, kojeg smo zvali Borajac, sjedio je na stolu na rivi", prisjetio se u razgovoru za Večernji list Mile Rameša, zaposlenik Nacionalnog parka Kornat.
Rameša je bio prvi koji je o požaru na Kornatu obavijestio vatrogasce u Šibeniku. To je učinio iz svog ureda na Murteru u 11 sati i 48 minuta. Minutu ranije o vatri ga je obavijestio Murteranin koji ima kuću pokraj objekta Nacionalnog parka gdje je bio početak požara. I dok je na otoku gorjelo, a Otočni radio Kornat počeo pozivati sve one koji se mogu priključiti vatrogascima, Rameši se, čuvši obavijest, javio Jurica Kovačev, mladić koji je htio pomoći gasiti. U isto vrijeme s nekolicinom prijatelja prema Kornatu se uputio i Jere Skračić. Bilo je negdje oko 16 sati.
– Ne znam točno, mislim da je to bilo oko 18 sati kada smo iznad vrha brda odakle smo kasnije izvlačili stradale vidjeli policijski helikopter. Samo je kružio, ništa drugo nije radio. Bilo je to čudno", priča Skračić. Prisjeća se kako su već tada znali da ima mrtvih.
Dok su GSS-ovci helikopterom izvlačili ozlijeđene, oni su ih preuzimali i nosili na rivu: – Ante Crvelin je bio teško ozlijeđen, sav ispečen, bez odjeće. Stavili smo ga na nosila i s njim na rivu. No, kako su bila samo ta jedna nosila, morali smo ga izvaditi iz njih, sklopiti i nositi nazad GSS-ovcima. A kad bi GSS-ovci kojeg od momaka izvukli, tražili su od mene mobitel da nazovu 112. Bio je to opći kaos, kaže Kovačev.
– Morfija, morfija, ima li ko morfija? pitao je jedan vatrogasac, mislim da je to bio Tomislav Crvelin. Marinka Kneževića sam vodio, pitao ga je li dobro, može li. Odgovorio je da može, priča Skračić. Na rivi su izvukli četvoricu: Antu Crvelina, Tomislava Crvelina, Marinka Kneževića i, misle, Josipa Lučića.
Oni su odvezeni u Sukošan policijskim brodom. Druge su ukrcavali u helikopter, ali, iako su ih poznavali, ne mogu sa sigurnošću reći njihova imena jer su od ozljeda bili teško prepoznatljivi. Pamte da je helikopter najprije odvezao Franu Lučića i da s njim nije bio nijedan od vatrogasaca.
Rameša kaže da na mjestu gdje su stradali vatrogasci dugo nije kročila ljudska noga. Vatra koju su vidjeli bila je takva da se je "bez problema mogao deset puta preskočiti tamo i natrag".
Dok Skračić i Kovačev kažu kako nije istina da je vojska prva "zauzela" otok, Rameša kaže:
-Ajte, nemojte pričati o onome što ne znate. Ja sam odspavao nekoliko sati na otoku. Kad sam se negdje oko pet probudio, sve je bilo krcato vojskom. Šta je ovo? pomislio sam."
– Ništa mi nije jasno, priznao je Mile Rameša.
