Zadar je jedini grad na svijetu koji ima Polutok i čak sedam otoka. Činjenica je to bez biblijskih ili povijesnih konotacija, tek birokratska, jer posve se birokratski Grad odnosi prema svojim otočanima.
Veli Iž je u nedjelju doživio nezapamćenu tragediju u kojoj je živote izgubilo troje mladih ljudi. Za Iž je to nenadoknadiv gubitak koji u razmjerima grada postaje, nažalost, sve češća pojava. Nije li, stoga, gradonačelnik Zadra koji je, usput budi rečeno i gradonačelnik Iža, trebao javno izraziti sućut ili makar, kao prvi čovjek grada pod kojeg administrativno potpada otok Iž, praktično reagirati na probleme otoka koje je iznjedrila ta nesreća.
Iako je tog dana imao dvije veze s kopnom, otok Iž je u nedjelju bio najudaljeniji otok na svijetu. Dok su čekali da stignu policija, vatrogasci, istražni sudac, mrtvozornik, liječnik, otočani su, u najvećoj boli i šoku, morali odrađivati njihov posao. Spasili su dvadeset i trogodišnjeg Juru Pavešića, priklještenoga ga izvlačeći iz zgnječnog kombija, nakon što je četiri sata krvario uz mrtve prijatelje. Organizirali su Ižani i njegov transport gliserom Slovaka u bolnicu, i sve to napravili prije nego što su na otok stigle državne službe.
Vrhunac nemara i neorganiziranosti pokazala je scena u kojoj su tri tijela, koja su mještani pokrili, satima ležala na "zvizdanu". Zašto? Da bi mrtvozornik došao "redovnom vezom" iz Zadra. Srećom, istražni sudac je, iako na poticaj novinara, shvatio kako će sunce uništiti tijela, i organizirao da ih, opet mještani, izvuku i jednim od otočkih radnih kombija prevezu do policijskog broda u trajektnom pristaništu Bršanj.
Priča državne nemoći i nemara prema otocima tu tek za sad završava, ali počinje ranije. Okupljalište mladih na otoku Ižu, na kojem su posljednji put živi viđeni mladi Veloižani, inspekcija nije u stanju zauvijek ukloniti. Zapečaćivali su više puta, pa tako i nekoliko dana prije subotnjeg provoda, taj kafić koji nema nikakvu dozvolu, ali je vlasnik bez problema skinuo naljepnicu Državnog inspektorata. Inspekcija, uostalom, na otok dolazi rijetko, a zakon sporo, baš kao i svi oni koji su zakazali te tužne nedjelje na Ižu.
