Sedam pobjeda u sedam susreta ostvarila je rukometna reprezentacija Hrvatske na SP u Njemačkoj do četvrtfinalnog ogleda s Francuzima. Tu je, nažalost, priči došao kraj. Suci? Loš dan? Nismo imali sreće? Svejedno je. Momčad koja razmišlja o naslovu prvaka svijeta morala je zabiti golove iz izrađenih akcija, jer prilike se u ovakvim utakmicama pružaju rijetko. Sa samo 18 postignutih golova do pobjede se nije moglo, a da su Francuzi bili bolji priznao je i hrvatski izbornik Lino Červar.
Na njegov će, pak, račun stizati kritike vezane uz odluku da u utakmici sa Španolskom koristi Ivana Balića i Peru Metličića, umjesto da ih odmara te da bez njih porazom izabere "lakšeg" protivnika u četvrtfinalu, reprezentaciju Islanda. E, a vidite, baš je tu Červar pokazao svoje pravo, sportsko lice. Svjetski prvak može biti samo onaj tko izabere put do vrha poštenim putem, a to znači borbom za svaki gol dok god je lopta u igri, i onaj koji takvim pristupom uspije nadigrati svakog protivnika. Mi, Francuze nismo nadigrali, možda smo im na trenutke bili blizu.
Za razliku od nogometnog kolege Ćire, koji je na EP 1996. kalkulirao i ostao kratkih rukava, a pri tom još na nesportski način iz igre izbacio Dance, Lino je svojim poštenim pristupom dao priliku Francuzima za svjetsko zlato. Logika je bila jasna, ako ste najbolji, dokažite i to prvo protiv mojih, dosad, nepobjedivih momaka.
Lino ima svoje mane, a tko ih nema. No, ono na čemu će mu mnogi rukometni instant stručnjaci prigovoriti ustvari je njegova najveća vrlina, a to je poštenje.
