Na jučerašnjoj press konferenciji državnog vrha, svima su bila puna usta zakona. Parafrazirajući premijera, oni koji puno pričaju o zakonu su sumnjivi! Zaključeno je da su svi akteri u “aferi izlisti” poštivali zakon. I oni koju su izlistavali telefonske razgovore (MUP i Operativno-tehnički centar), kao i oni koji su izlistavani (vrh tajne službe). Oni koji su o tome sastavili izvješće (Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost) i oni zbog kojih je izvješće sastavljeno (PN USKOK)! Zaključak je da su zakonito radili i oni koji su jučer smijenjeni. Da su barem kršili zakon uslijedilo bi neko suvislo obrazloženje. Ovako, ništa.
“Nema kršenja zakona. Ali se govori o nekim tehničkim aspektima primjene. Tu ima prostora da izgradimo veće povjerenje prema onima koji primjenjuju te mjere”, izjavio je predsjednik Josipović, iako sam Bog zna što je time izbjegao reći!
Ako policijski USKOK u nadzoru nije prekršio zakon nego je problem “tehničke prirode”, onda neka ga rješavaju ovlašteni serviseri pri OTC-u, zbog čega u to uključivati državni vrh?
Čemu izvanredna pressica za “ništa”?
Jučerašnja tiskovna konferencija možda je otkrila više nego što je uspjela sakriti.
Sazvana je u rekordno kratkom roku i po svemu je imala izvanredni karakter. Premijer Milanović i predsjednik Josipović novinarima su se posljednji put zajedno obratili u prosincu 2011. neposredno nakon imenovanja mandatara nove vlade. Dobar običaj da se ne pojavljuju prečesto skupa, pokvarili su radi napisa u dnevnim novinama koji je na jednak način uznemirio i vrh MUP-a. Ministar Ranko Ostojić povodom teksta o izlistima proveo je najbrži nadzor u povijesti policijskih skandala. Trajao je koliko i prometni očevid, nakon čega je uslijedilo obraćanje javnosti, bez pravih odgovora. Istrage od nekoliko sati, hitna pressica državnog vrha, žurne smjene, brza imenovanja?
Zar to ne govori o silnoj potrebi vlasti da se cijela afera okonča – odmah!
Jučerašnje izjave premijera Milanovića samo su dodatno produbile sumnju.
“Ne znam tko sve ima moj ispis, znate li tko sve ima uvid u vaše ispise, teoretski svatko, tko to uopće kontrolira, bilo koji operater to može imati?” – pitao se Milanović. Zvuči zgodno, kao cveba na Twitteru, ali ovdje su ipak u pitanju izlisti koje radi PN USKOK, a ne služba pretplate…
Tvrdnje da su telefonski izlisti danas dio svakodnevice, a ne zadiranje u privatnost, doista relativiziraju slučaj policijskog nadzora nad šefom tajne službe koji komunicira sa čelnim ljudima NATO-a.
Čudni neki softver: “Pojeo” Bajićeve poruke, hoće li nestati i ovi dokazi?
A što je u konačnici krimen ravnatelja SOA-e? Činjenica da je imao telefonski kontakt sa “osobama koje su evidentno, ili manje evidentno s one strane zakona.” Šta ova začudna formulacija predstavlja? Zašto se ne objavi sadržaj tih razgovora, identitet tih osoba?
Postavlja li itko slična pitanja Mladenu Bajiću koji već mjesecima vodi razgovore s osobama s one strane zakona, a nekima je dodijelio i oprosnice? Ili ministru obrane Anti Kotromanoviću kad odlazi na susrete s haškim uznikom Antom Gotovinom noseći mu pozdrave premijera…
Tiskovna konferencija državnog vrha nije objasnila ništa, a otvorila je mnoštvo novih pitanja. Odgovore možda nećemo dugo čekati jer kreće saborska istraga. Dokazi su, valjda, još u notornom OTC-u. Osim ako ih nije uklonio isti softver koji je “pojeo” i Bajićeve SMS poruke Sanaderu.
