U petak, 2. lipnja, s početkom u 21 sat, u Port Labu (Novi terminal, Gaženica), Secret SunDance donosi još jedno poznato ime elektronske scene – DJ Stephanie Prekali. Tu će biti i Valter Ego, odnosno DJ Mate Kokić, koji pod ovim drugim imenom donosi ponešto drugačiju selekciju glazbe.
Stephanie je zagrebačka DJ-ica, ali istarskih korijena, koja je svoj glazbeni put započela sviranjem i puštanjem glazbe pored pješčanih plaža u Italiji, gdje se odselila kad je napunila 18 godina. Za njezin elektronski stil kažu da ne poznaje granice – ona kombinira house, funk i disco, a redoviti ubaci i elektro te acid underground elemente. Spaja nježne morske prizvuke i tvrde gradske note u stil kakav je postao prepoznatljiv svakom istančanom uhu. U posljednje vrijeme je inspirirana Italijom i nostalgijom za djetinjstvom pa u svoje setove ubacuje italo disco 90-ih.
Uoči ovog plesnjaka koji će obilježiti petak, Stephanie je s 057 podijelila uz dozu humora ponešto o sebi i svojim planovima. Otkrila je detalje o tome kako je biti žena na elektronskoj sceni te svoje viđenje o tome u kom smjeru ide elektronska glazba danas. Isto tako, u opuštenom tonu dala je mali savjet kako ostati svjež nakon plesa cijelu noć.
Za početak, reci nam nešto o sebi? Kad si rođena, zašto muzika? Čim se baviš, kad se ne baviš muzikom?
– Rođena sam u Rijeci sa skromnih kilu i osamsto, devedeset i prve. Djetinjstvo sam provela u Poreču u tatinom CD shopu, dok su mi roditelji nasilu uvaljivali zvukove sedamdesetih i osamdesetih u uši. Tada me to užasno ljutilo, ali danas sam im neopisivo zahvalna. Elektronika mi nije prolazila ni kroz uši, ni kroz pamet. Kada je Morales prvi puta gostovao u Ambasadi Gavioli imala sam devet godina. U to vrijeme sam gledala Pokémone, slušala Spajsice i nosila narančaste trapez hlače koje mi je sašila prabaka. Kao što spomenuh iako sam imala pristup CD shopu, zanimali su me samo radijski hitovi i frizurice Backstreet Boysa. Nekoliko godina kasnije selim u Zagreb. Pop grupe su izblijedjele kao tadašnji jeans (s kojim sam nerado zamijenila trapezice), hitovi su postali roboti, a tuđe frizure me više nisu zanimale jer sam imala podosta problematičan trenutak s vlastitom crvenom kosom. Pravo vrijeme za preispitivanje glazbenog (i modnog!) ukusa… Dan kada sam prvi put čula spomenut Moralesov set moj je početak, otkrila sam house i od tada mi svijet elektronike miriši na doma. S osamnaest selim u Italiju gdje sam i počela puštati, pomalo ne romantično zaključujem da iza pulta ima više prostora za ples i od tad mi je to najdraže mjesto. S vremenom spajam točkice i zaključujem da zapravo dijelim svoje uzbuđenje oko glazbe s okolinom i publikom, i od tada mi je ta razmjena energije, uz ples, jedna od najdražih aktivnosti.
Osim muzike, bavim se maznim mačkom, koji se zove Petak. Petak, nakon brancina, najviše voli ležati između laptopa i mene dok radi Rekordbox. Ne voli kada snimam setove pa su to rijetki momenti (da ne kažem petci) kada iz protesta ode od mene spavati u drugu sobu. Ne voli ni kada me nema duže vrijeme, ali ja volim otići – u izlazak uz ples, na putovanje i otkrivanje novih mjesta, u prirodu grlit stabla (…ako Petak ovo čita, ne brini – znaš da tebe volim više i da se uvijek vratim doma!). Da, da, kada ostarim bit ću ona luda baba sa sto mačaka iz Simpsonsa!
Zadar? Što očekuješ ili još bolje…što publika može očekivati?
– Vesele me nova mjesta i jedva čekam zaplesati uz zadarsku publiku. Nerado priznajem da sam zadnji put bila u Zadru prije više od desetljeća, ali mi je u dragom sjećanju zbog nezaboravnog izlaska. Nakon plesne i znojne noći, okupilo se par nasumičnih ekipa i dočekali smo zoru zajedno, kupajući se. Da nije bilo domaće ekipe koja nas je vodila kroz noć i jutro, ne bi bilo nezaboravno! Tako da, očekujem nonšalantnu, pozitivnu i sjajnu energiju koja mi je ostala u sjećanju!
Što se mene tiče dolazim s houseom u srcu i dark diskom u džepu, a u rukavu čuvam pokoji techno biser i pokoju italo poslasticu. Unaprijed se ispričavam za neočekivani hit, koji će navjerovatnije uletiti usred noći, ali – svakom svoji guilty pleasure. Obećajem da ću se zadržati na njemu i da ću USB stik za svadbe ostaviti u Zagrebu! Šalu na stranu, plesačima savjetujem udobne cipelice.
Ima li dosta dj-ica na sceni? Kako je uopće biti žensko u tom poslu?
– S vremenom pratim, slušam i upoznajem sve više kolegica, ali i dalje znam više kolega – tako da bi kratak odgovor na pitanje ima li nas dosta bio – nikad dosta! Kao i kod svakog nazovimo to muškog posla, moglo bi se reći da smo još na putu priznanja (uz očiglednu napomenu da je razlika neznatna kada pričamo o velikim imenima).
Mislim da sljedeće dvije priče najbolje opisuju kontradiktornu svakodnevnicu DJ-ica… Prije nekoliko tjedana preporučila sam kolegu za jednu svirku jer nisam bila slobodna taj datum, povrati odgovor je bio „…ali mi bismo ženu!”. Nekoliko dana poslije, razgovarajući o jednom festivalu, pada zaključak da bi „headlinertrebao biti muško”. Spoj navedenih priča – sama ideja žene iza pulta načelno je svima „napeta”, ali večina njih te neće ozbiljno shvatiti. Daleko od raznih (ekstremnih) ideologija, DJing je realno krenuo od DJa i kada pričamo o eventualnoj ozbiljnijoj karijeri – vjerojatnije je da će tako i ostati. S jedne strane, (tadicionalno, ali opet realno) jer DJ može nastaviti raditi i uz familiju, a DJ-ici ne gine minimalno godina, dvije pauze. S druge strane, manje bitno jer kao i kod svakog pohoda za karijerom, neka pitanja i odgovori ostaju isključivo na nama samima.
Za kraj, postavila bih par pitanja koja se nitko ne pita, a pobliže opisuju moguća ženska posla ovog posla… Koliko nam (duže) treba za psiho-fizičku pripremu za gažu, padaju li nam krivo uzvici i / ili uleti iz publike, kako smo preživjele onaj all nighter između brufena, krvi i alkohola..? U to ime, skidam kapu svim DJicama!
Imaš li neki savjet kako da ujutro budemo osvježeni, nakon plesa čitavu večer?
– Što se svježijih jutara tiče, odgovor je puno jednostavniji – voda! Točnije – puno vode navečer i mlaka voda s limunom ujutro, živjeli!
Vraća se li se elektro scena?
– Možda je samo stvar perspektive, mogli bismo reći da se vraća, a i da se (samo) umiješala u razne stilove današnjice. Čini mi se da zvukovi osamsto osmice i distorziranih vokala nikad nisu u potpunosti izblijedili (i za vrijeme EDM praska su držali vodu!), i uz razne nedaće postali su evergreen. Kako svaka pojava ima svojih uspona i padova, tako i electro scena proživljava svoj roler coaster. Srećom (i nesrećom) zadnjih par godina vratilo se mnogo žanrova koji su nam praktički do jučer bili trash ili neslušljivi. Crossover i eklektičnost vladaju scenom, a u tom zbrčkanom moru svako toliko naiđe dobar val… Produceri koji vole i znaju izaći iz klasičnih ritmičkih struktura. DJevi koji se ne boje šireg žanrovskog raspona. Live akteri i aktovi u kojima laptop i sequencergube glavno mjesto i u kojima se vraćaju dobre, stare mašine – hardware synthovi pa i gitare i kućne pedale. Publika koja prihvaća nepredvidljivu melodiju i samim time sudjeluje u stvaranju jedinstvene izvedbe novo-starog organskog zvuka. Annika Wolfe, Benjamin Frohlich, Charlotte Adigéry & Bolis Pupul, DMX Krew, Fred und Luna, Italo Brutalo, Johannes Albert, Local Suicide, Moscoman, Nuclear Digital Transistor, Oden & Fatzo, Time to Sleep, samo su neki od primjera hvalevrijednih glazbenika. Bila scena u povratku ili asimilaciji svakako se nadam da će nastaviti u njihovom smjeru.
Kako ćeš provesti ljeto, kakvi su planovi?
– Kao svako ljeto selim sebe (i mačka) u Poreč. Uz wakeanje na Ski Liftu, većinu slobodnog vremena provest ću slušajući i pripremajući muziku, ili na plaži ili u dvorištu. Sunce i more inspirativno mi djeluju na duh i tijelo, i veseli me sama pomisao na nadolazeću sezonu. Raduju me i razni festivali na kojima ću imati prilike puštati – Mystic Mountain Festival koji se nakon pandemijske pauze vraća u još većem sjaju, Lost in the Renaissance kao nezaobilazna festivalska destinacija na Korčuli, Sarajevo Film Festival za koji mi je iznimno drago, i novopečeni festival na Visu – Pachakutiq. Svakako sam si ostavila koji vikend za Zagreb i ples uz vrućinu gradskog asfalta na provjerenim lokacijama kao što su Funk Club, Ro&Do i Masters. Osim toga, pred kraj ljeta, već tradicionalno spremam performans za Street Art Poreč – novu glazbeno-tijelesnu akrobaciju… Bit će to ljeto za pamćenje!
Ulaznice su dostupne na linku.
