Iako je puno kad je i o hrvatskoj Vladi riječ, opet im je uspjelo. U samo nekoliko sati, koliko je ukupno trajalo predstavljanje financija za iduću godinu, uspjeli su kiksati na nekoliko ključnih točaka. Ono što nam je najviše zaparalo uši bilo je, naravno, objašnjenje zašto sami sebi ne bi trebali srezati plaće, ali ima tu još bitno opasnijih pogrešaka.
Čitava konstrukcija državne kase ustrojena je na krajnje optimističnom projiciranju rasta BDP-a na za Hrvatsku golemih 1,8 posto. Za sada nema niti u naznakama pokrića za takvo što, a ne bi bilo prvi put da su Linić i ekipa bili preoptimistični u prognozama rasta. Osim toga, jasno je da se ovim proračunom, bez sigurnog financijskog pokrića, igralo na amortiziranje bijesa petine zaposlenih (toliki je omjer onih kojima plaću isplaćuje država) uoči lokalnih izbora. Neće proći neokrznuto, primanja će im biti umanjena za razne dodatke i beneficije, ali ono osnovno – koeficijenti i osnovica – neće se dirati, a neće biti niti otkaza. U zemlji koja galopirajuće hita prema brojci od 350.000 nezaposlenih, to je, zapravo, ravno dobitku na lotu.
Velika nepoznanica
Međutim, ima tu i jedna velika nepoznanica, a oni koji su čitali između redaka jučerašnjeg obraćanja premijera i ministra financija trebali bi je biti svjesni. Ovo bi mogao biti proračun samo za idućih šest mjeseci. Drži vodu dok izbori odu, reklo bi se. Teško da se u drugom kontekstu može iščitati premijerovo vrlo jasno ograđivanje na pitanje o rezanu plaća javnom sektoru.
“Rezanja plaća i koeficijenata u javnom sektoru neće biti. Rezat će se prijevoz i posebni dodaci na plaće. Vidjet ćemo do kada će to biti moguće. Ne dajem nikakva apsolutna obećanja ni sebi ni drugima”, rekao je premijer.
Vaše plaće su slobodna lovina, naše ne dirajte
Mnogo jasniji i on i Linić bili su kad su njihove plaće u pitanju. Oni to, očekivano, smatraju demagogijom, jer bi, tvrde, uštede bile minorne. Uskogrudno je to i politički nemudro razmišljanje jer puk ne zanima bi li se i koliko rezanje premijerovog kućnog budžeta odrazilo na državne financije, ali ih zanima u kolikoj je mjeri spreman kusati istu kašu s onima o čijoj sudbini odlučuje. A odgovor je nimalo. Jer kad o svojoj plaći razmišlja, premijeru je pogled usmjeren na Europu. U manevru čistog PR samoubojstva, poziva medije da, kad govore o njegovoj i plaći njegovih kolega u Vladi, naprave usporednu analizu plaća dužnosnika u odnosu prema bruto proizvodu i kupovnoj moći u Njemačkoj ili Francuskoj.
Izazov prihvaćen
“Pa možemo diskutirati sljedeći put o tome kolike su plaće najviših državnih dužnosnika u Hrvatskoj. Izazivam vas da napravite analizu kolike su plaće u Francuskoj, Njemačkoj, Slovačkoj, Estoniji i Bugarskoj… “, poručio je Milanović ne razmišljajući valjda da bi se usporedba po istim parametrima trebala napraviti za sve zaposlene u Hrvatskoj. Osnovni zaključak sigurno ne bi bio da su hrvatski politički moćnici plaćeniji od njemačkih i francuskih kolega, ali bi bilo jasno da je sve manje zaposlenih Hrvata debelo potplaćeno u odnosu na plaće koje su političke elite osigurale građanima u tim zemljama. Osim toga, u danu u kojem je objavljeno da 815 ljudi dnevno ostaje bez posla i prihoda, bilo koja usporedba s razvijenim zapadnim zemljama, a pogotovo ona o plaćama političkih elita, krajnje je neukusna.
Zastrašujući broj ljudi koji na dnevnoj bazi ostaju bez sredstava za život, međutim, ne sprečava ni Linića ni Milanovića u, prema svim vidljivim parametrima, neutemeljenom optimizmu u gospodarski rast i investicije. Rijetke veće investicije o kojima su Banski dvori govorili proteklih mjeseci bile su one katarskog emira. Što će sada od svega toga biti još je neizvjesnije nego prije odlaska golemog hrvatskog izaslanstva u Dohu. A tamo je Milanović poslao osobu s golemom političkom hipotekom kao svog glavnog emisara. Naravno, riječ je o bivšem prvom potpredsjedniku Čačiću, koji je na povratku, još prije nego je dotaknuo hrvatsko tlo, u avionu saznao da će fina poslovna odijela na neko vrijeme morati zamijeniti zatvorskom odjećom.
A kako će se zatvaranje odraziti na investicije?
Novinarska ekipa koja je u superlativima popratila goleme uspjehe gospodarske delegacije u Kataru, nije nas izvijestila o tome kakav je efekt na emira imala vijest o tome da glavni pregovarač ide u zatvor. Unatoč tome, situacija sigurno nije ugodna, a i vlasti u Kataru mogle bi postaviti logično pitanje – ako su nam tu poslali osobu koja je na putu za zatvor, kakvi su oni koji su ostali u Hrvatskoj? U svakom slučaju, krajnje neugodna, ako ne i sramotna situacija u koju je Hrvatska dovedena s investitorom na čije se goleme financijske potencijale itekako računalo.
U tom kontekstu sasvim nove konotacije dobila je jučerašnja premijerova izjava.
A sad idemo ozbiljno
“Uspjeli smo uvesti red, naplatiti više novca iz doprinosa i poreza, ali sad treba ići kreacija. Ovo je kraj početka našeg posla. Sad moramo pokazati što znamo i učiniti korak dalje. 2013. godina je teška godina, u kojoj moramo pokazati i građanima i investitorima da je ovo ozbiljna država u kojoj se ozbiljno radi”, rekao je premijer i pogodio u sridu. Da, vrijeme je da se krene ozbiljno, što slanje Čačića važnim investitorima prije drugostupanjske presude, ma koliko su gajili nade u dobar ishod po njega, nikako nije bilo. Naprotiv.
Jedan od rijetkih poslova kojem je Milanović pristupio krajnje ozbiljno je održavanje izvrsnih odnosa s crkvenim velikodostojnicima. Tako im ni u 2013. neće ničeg nedostajati. Dapače, prema prvim projekcijama proračuna, dobit će i više nego ove godine. Prema međunarodnom sporazumu sa Svetom Stolicom, Hrvatska će ove godine Katoličkoj crkvi isplatiti 288,8 milijuna kuna, odnosno 40 milijuna kuna više nego ove godine. Osim toga, po istoj osnovi će se isplatiti 70 milijuna za dugovanja iz proteklih godina.
Ne počne li Milanović svoje riječi o ozbiljnom radu provoditi u djela, moglo bi mu se lako dogoditi da ovo ne bude, kako je to procijenio, kraj početka, nego početak njegova kraja.
