Na Akademiji za glazbu Sveučilišta u Ljubljani, 8. studenog prošle godine Tomislav Košta je uspješno obranio doktorsku disertaciju pod nazivom “Razvoj nastave glazbene kulture u Hrvatskoj i komparativna analiza sa Slovenijom i Mađarskom”. Uz rad na Sveučilištu u Zadru Košta je zadarskoj kulturnoj javnosti poznat kao dirigent Gradske glazbe Zadar te umjetnički voditelj ženskih klapa ‘Garofuli’ iz Bibinja i ‘Libar’ iz Privlake. Kako je došlo do toga da doktorira u Sloveniji i čime se bavi njegov doktorat govori za Zadarski list:
– Upisao sam doktorat u Sloveniji na Akademiji za glazbu iz razloga što doktorskog studija glazbene pedagogije u Hrvatskoj nema. Promišljajući o temi istraživanja zaključio sam da je doktorat najbolje povezati s poslom koji radim, dakle predajem na Sveučilištu u Zadru, na Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja, Metodiku nastave glazbene kulture budućim učiteljima. Logično je bilo da istražim nešto što je vezano uz nastavu glazbene kulture. U Hrvatskoj je dosta malo istraženo na ovom području, ima tek nekoliko studija koje nisu temeljite. Došao sam na ideju da je najbolje prikazati povijesni razvoj nastave glazbe u osnovnoj školi, od uvođenja narodnog jezika u škole, dakle od druge polovice 19. stoljeća, do danas. Mentorica, dr. sc. Darja Koter je predložila da napravim komparativnu analizu sa Slovenijom. Oni su dosta napredniji po tom pitanju, dosta toga su istražili, elaborirali, a takva komparativna analiza ne postoji. Mađarska je tu s treće strane uzeta kao referenca, jer je hipoteza bila da je stanje u Hrvatskoj i Sloveniji dosta slično, zbog zajedničke povijesti i društveno-političkog okruženja. Na kraju istraživanja se ispostavilo da je situacija u Hrvatskoj i Sloveniji dosta različita, a Mađarska je uzeta kao treća strana koja ima drugačiji sustav glazbenog i općeg obrazovanja te je poslužila kao izvrsna usporedba u prikazu razvoja nastave glazbe kao i u smjernicama za budući razvoj.
Važnost glazbe
Koji bi bio znanstveni doprinos ovog rada?
– Rad je koristan onima koji se bave glazbom, ne samo glazbenim teoretičarima i glazbenim pedagozima, već onima koji se bave glazbom u školi. Interesantno za nas je što se prikazuje cijeli povijesni razvoj nastave glazbe u Hrvatskoj, od prvih pjesmarica i udžbenika koji su nastali na hrvatskom jeziku u drugoj polovici 19. stoljeća, školskih zakona koji su se odnosili na nastavu glazbe, dakle kroz promjenu društveno-političkih situacija, od narodnog preporoda, zatim nakon 1. svjetskog rata, nakon 2. svjetskog rata i konačno u samostalnoj Hrvatskoj. Dakle, dan je jedan pregled kakav dosad nismo imali. Ono što je isto tako važno je prikaz trenutne situacije, s nekim aktualnim problemima koji bi mogli biti interesantni za nekog tko se usko ne bavi ovim područjem. Zašto je glazba danas važna u školi, zašto je uopće važna za razvoj pojedinca i cjelokupnog društva.
Kakvo je stanje u nastavi glazbe danas?
– Stanje u nastavi glazbe se uvijek veže uz jedan širi kontekst, a to je stanje u obrazovnom sustavu i stanje u državi. Uvijek je odraz vanjskih faktora. Glazba u školi je zapostavljena, pogotovo u nižim razredima, u razrednoj nastavi kada, po procjenama učitelja, ima nekih važnijih stvari koje se moraju naučiti i usvojiti. Zapostavljena je i nije prepoznata vrijednost glazbe za djecu i odrasle ljude koji su osobe s višim potrebama koje glazba itekako može zadovoljiti. I najbogatije dijete je siromašno bez glazbe. Sve što govorimo za djecu u školi odnosi se i na odrasle članove društva.
Koje su onda smjernice?
– Tu ima problema, koji se moraju sagledati s više perspektiva. Prvo je uvođenje reda u školstvo. Sad se toliko priča o zdravstvenom odgoju, a ima toliko drugih problema. Drugi problem je problem kompetencija učitelja. Kakvo je obrazovanje učitelja danas? Koji su problemi u glazbenoj nastavi u cjelokupnoj vertikali obrazovanja? Ministarstvo pokušava se uvesti reda, nešto se radi i mijenja, ali mislim da će proći dosta vremena dok se shvati važnost glazbe u odgoju i obrazovanju. Na kraju krajeva, mi u osnovnoj školi učimo kemiju, a nećemo svi biti kemičari, uči se glazba, ali nećemo svi biti glazbenici. Glazba je tu da djecu oplemeni, odgaja, da jednog dana postanu bolji ljudi i članovi društva. To je ono što bi škola morala raditi, na te stvari se mora obratiti pozornost. Posebno umjetnički predmeti moraju dobiti na težini jer je umjetnost neizostavan element u cjelokupnom odgoju i obrazovanju. Važnost toga se mora ponovno naglasiti i vratiti u škole.
Želja za stvaranjem glazbe
Vaš primjer, dirigent ste i radite u nastavi. Koliko je to važno?
– Znanstveni rad donosi jedno veliko zadovoljstvo. Rad na dokumentaciji, prekopavanje arhiva, težak je, ali interesantan rad. Otkrivanje novog i donošenje zaključaka na temelju istraženog upotpunjuju čovjeka. S druge strane, u svim glazbenicima uvijek je ona istinska želja za stvaranjem glazbe. Rad s ljudima na stvaranju glazbe pruža još veću satisfakciju i potpunost. To je za mene rad s orkestrom i klapama.
Koliko je trajao rad na doktoratu?
– Oko četiri godine. Najveći problem je bio s pretraživanjem materijala koji se odnose na drugu polovicu 19. stoljeća, za koje sam i rekao da je malo toga istraženo. Prekopavao sam hrpu materijala kako bi našao nešto vezano uz glazbu, jer je glazba uvijek bila po strani. Što je vremenski odmah manji lakše je doći do literature i materijala, ali vrlo mali dio je znanstveno obrađen za što je trebalo dosta vremena i strpljenja.
Kad se kod vas javila ljubav za glazbu?
– Ja sam od početka školovanja vezan za glazbu. Krenuo u glazbenu školu, završio osnovnu i srednju glazbenu i zapravo nakon srednje sam htio radit nešto vezano uz glazbu, ne znam bi li mogao radit išta drugo. Taj put me doveo i do mjesta na zadarskom Sveučilištu i doktorata u Ljubljani.
U planu knjiga
Imate li nekakav plan da se doktorat oblikuje u knjigu?
– Svakako, čim uhvatim vremena ću se time pozabaviti. Kako sam i rekao ne postoji još ovakvo istraživanje i sigurno će biti korisno izdati knjigu koja će, vjerujem biti interesantna svima koji su vezani uz glazbenu pedagogiju.
Glazba u školi, ali i općenito, kakvo je stanje?
– Kako sam rekao, učenici su osobe s višim kulturnim potrebama, a to se danas zanemaruje. Mi trebamo obrazovati ljude koji će biti aktivni korisnici glazbene kulture, koji će znati prepoznati ono što je vrijedno, steći kompetencije za estetsko vrednovanje svijeta oko sebe. Tu se događa nesrazmjer. Kao što sam naveo, ne moraju svi koji uče glazbu u osnovnoj ili srednjoj školi postati profesionalni glazbenici, ali ljudima koji su nadareni za bilo kakav oblik glazbenog izražavanja to treba i omogućiti. Tu već zalazimo u pitanje kulturne politike nekog društva i sredine. Oni koji se bave kulturom u Zadru znaju o čemu je riječ. Sve se temelji na osobnom entuzijazmu, ogromnom količinom energije, živaca i vremena koje uložite da nešto postignete, a redovito nailazite na prepreke koje sami teško prevladavate. Žalosno je da se nemate kome od institucija obratiti za pomoć i razumijevanje. To je vječna borba s ljudima koji su odgovorni za kvalitetu našeg života. Stvar je kulturne politike i strategije omogućiti građanima da se izraze, da pokažu svoju kreativnost i da stvaraju kulturne vrijednosti. Ovo se pogotovo odnosi na mlade. Međutim, pitanje je koliko je nekome stalo do toga. Kulturom u gradu bi se trebali baviti ljudi koji su iz kulture i koji kulturu razumiju.
Biografija Dr. sc. Tomislav Košta rođen je 1981. godine u Zadru gdje je završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Na Institutu za crkvenu glazbu Sveučilišta u Zagrebu je diplomirao 2005. godine. Od tada radi kao asistent na Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru gdje predaje na kolegijima ‘Metodika nastave glazbene kulture’, ‘Glazbena kultura’ i ‘Glazbena radionica’. Uz rad sa studentima redovito sudjeluje na znanstvenim i stručnim skupovima te je autor brojnih znanstvenih radova iz područja glazbene pedagogije.
