ZADAR– I dok svi znaju za Arsenal, zahvaljujući vlasnicima tog zaštićenog povijesnog objekta koji su ga revitalizirali, u kolektivnoj memoriji Zadrana izgubio se Mali arsenal.
Točnije to je dio srednjovjekovnog zadarskog Kaštela kojeg nema ni u turističkim vodičima jer je taj dio kulturne baštine pretvoren u garažu i spremište obitelji Jose Špralje.
On je, kao zaslužni građanin Zadra, po povratku iz Kanade od tadašnje Skupštine općine Zadar dobio u vlasništvo dio kaštela kojeg je pretvorio u kuću od 85 metara četvornih s okućnicom.
Ostatak posjeda je prema stanju u zemljišno – knjižnom izvatku od kraja prošle godine društveno vlasništvo, a Zavod za zaštitu spomenika uknjižilo je pravo korištenja na Kaštel.
U gradskoj upravi su nam pronašli rješenje i ugovor SO Zadar iz 1989. godina kada je Josi, pok.Anđelini, Eleni i Leu Špralji dodijeljen Kaštel, po natječaju na koji su se oni javili i platili 20 230 000 tadašnjih dinara. Iz tog ugovora proizlazi da im zemljište dano na korištenje, uz navedenu naknadu i obavezu da izgrade objekt izložbeno- atelijerskog karaktera te da se u roku od osam dana, od sklapanja ugovora upišu u posjed.
Josu Špralju, kojeg javnost poznaje kao vlasnik restorana u Torontu, te svestranog umjetnika, u ovom je slučaju zastupao arhitekt Ivo Bavčević.
U istom ugovoru stoji obaveza koja nikada nije ispunjena. S tadašnjim Zavod za zaštitu spomenika kulture korisnici posjeda imali su obavezu zaključiti ugovor po kojem su pod zaštitom konzervatora trebali „izvesti zaštitne radove na konzervaciji, restauraciji i revitalizaciji Malog arsenala”.
Takav ugovor, međutim, nije nikada zaključen sa Zavodom kojeg je u to vrijeme vodio Miljenko Domijan. Njegov tadašnji kolega, danas prof. dr Pavuša Vežić ne sjeća se ikakvih zahvata koje je nadzirao na Malom arsenalu. I tako se s vremenom zaštićeni objekt vidljivo zapušteni, pretvorio u privatnu „prćiju”, a da nitko nije pitao zbog čega nikada nije priveden ugovorenoj namjeni.
U istom prostoru, ali pod novim nazivom, nakon dugog traženja pronađen je samo rješenje tadašnje SO Zadar. Pročelnica Anastazia Magaš rekla nam je kako se najprije treba utvrditi upis vlasništva nad Malim arsenalom. – Nakon toga ćemo od Ministarstva kulture tražiti novac za njegovu zaštitu. Ali nije samo stvar fizičke zaštite, već taj objekt treba privesti javnoj namjeni od koje bi se dobijao novac za njegovo održavanje. Još više bi sve skupa imalo smisla kada bi se obnovom i uređenjem Trga tri bunara (pretvorenog u parkiralište. pp.a) taj prostor povezao s velikim Arsenalom, a urbanistički kao povijesno – turistička zona zaokružio s perivojem Gospe od zdravlja u kojem su biste zadarskih povijenih ličnosti, promišlja pročelnica Magaš.
Na potezu je odavno i gradska vlast Zadra koja u svojim planovima još nema uređenje Trga tri bunara na kojem je kuća Bianchini, povijesnog značaja za zadarsko graditeljstvo.
Prema istom dokumentu postoji i i teretovnica u kojoj se navodi kako kuća u kojoj živi obitelj Špralja nema uporabnu dozvolu
