Iako danas gladuje više od 925 milijuna ljudi, svake se godine u smeće baci između trećine i polovine od ukupno četiri milijarde tona proizvedene hrane širom svijeta.
Prema novom istraživanju britanskih inženjera, pretpostavlja se da gotovo dvije milijarde tona hrane godišnje završi u kantama za smeće, prenosi VOA. Polovina zaliha hrane pogubi se negdje na putu od “farme do vilice”.
Stručnjaci kažu kako je bacanje hrane posljedica brojnih faktora poput načina na koji se ona ubire, skladišti i transportira, a tu su i strogi propisi o prodaji, te, između ostaloga, i izbirljivost kupaca. Zbog svega toga jestiva hrana baca se u poljoprivrednim skladištima, kućama, restoranima, trgovačkim lancima…
U cijelom tom procesu nepotrebno se gube velike količine zemlje, energije, gnojiva i vode, upozorili su autori najnovijeg istraživanja. Upozorivši na ovo zapanjujuće rasipanje hrane, dr. Tim Fox, čelnik za energiju i okoliš britanske inženjerske institucije, pozvao je vlade, razvojne agencije i organizacije poput UN-a da spriječe bacanje hrane u smeće, prenosi BBC.
Predstavnici brojnih humanitarnih udruga pozdravili su objavljivanje ovih podataka te upozoravanje na ovaj veliki problem to prije što milijuni ljudi u svijetu pate od neuhranjenosti. U izvješću organizacije Save the Children (Spasimo djecu) navodi se kako svake godine od gladi umre više od dva milijuna djece. U toj crnoj statistici stoji kako svakoga dana od gladi umre 16.000 djece.
Dok neki sanjaju pune tanjure, u Americi se baci oko 40 posto hrane u vrijednosti od oko 165 milijarda dolara, stoji u rezultatima istraživanja Natural Resources Defense Council. Prema lanjskim podacima Euroaktiva, u krizom uzdrmanoj Europi u smeću godišnje završi oko 89 milijuna tona hrane. Europski parlament donio je zato rezoluciju kojom će se pokušati upola smanjiti bacanje hrane do 2025. godine.
Baca se, a jestivo je
Emilio Maćešić, potpredsjednik Banke hrane Hrvatske, kaže kako se i kod nas baca puno jestive hrane.
– U Hrvatskoj se godišnje baci hrane u vrijednosti većoj od četiri milijarde kuna – istaknuo je drugi čovjek Banke hrane Hrvatske, koja je dio međunarodne nevladine humanitarne organizacije FEBA (Federation Europeenne des Banques Alimentaries) sa sjedištem u Parizu,
– Mi smo od travnja 2011. godine do danas prikupili između 115 i 120 tona hrane. Posljednje akcije organizirane su krajem protekle godine u Rijeci i Pazinu, te Čakovcu i Varaždinu, i tada smo prikupili šest tona hrane koja je zatim raspoređena socijalno ugroženim obiteljima – kažu nam Emilio Maćešić i Miroslav Lakuš, inače predsjednik Banke hrane Hrvatske.
Oni ističu kako sada imaju samo jedno skladište u Rijeci, ali se prije jeseni očekuje otvaranje novog centra u Čakovcu, koji bi pokrivao potrebe četiriju okolnih županija.
Manjka solidarnosti
Čelnici Banke hrane Hrvatske pregovaraju i o otvaranju velikog skladišta u Zagrebu, a namjeravaju se širiti prema Splitu, pa zainteresiranim volonterima poručuju da su spremni na suradnju. U svijetu se problemom siromaštva uglavnom bave organizacije civilnoga društva.
Dr. Zoran Šućur, profesor socijalne politike na Pravnom fakultetu, ukazuje kako živimo u društvu u kojem dominira tržišni kapitalizam.
– Socijalno tržišno gospodarstvo može uvesti samo država. Dakle, javna vlast u tom smislu može ograničiti apetite za privatne interese. Država bi mogla postaviti pravila ponašanja, ali tu na neki način nema dovoljno interesa, pa se događaji odvijaju spontano – kaže naš sugovornik, dodavši kako je nužno regulirati tržište.
Od dr. Šućura čujemo kako je bilo više pokušaja osnivanja raznih svjetskih fondova solidarnosti koji bi nudili pomoć najsiromašnijima.
– No, očito je da nema dovoljno solidarnosti. Postoje, dakako, razne humanitarne akcije i organizacije, ali je to daleko od potreba…
