Na portalu nastavnici.org objavljeno je pismo nastavnice koja predaje strani jezik u jednoj osnovnoj školi i koja, kako sama kaže, na poslu proživljava pravu noćnu moru.
Njeno pismo s portala nastavnici.org prenosimo u cijelosti:
“U raspored poslova ove sam školske godine dobila i dva prva razreda u jednoj od osnovnih škola. Rad u jednom od ta dva razreda prava je noćna mora. Jedan učenik sustavno provodi agresiju nad drugom djecom, kako u razredu tako i vani na hodnicima i u toaletu škole. Sjediti na mjestu u razredu za njega je nemoguća misija. Uglavnom šeta razredom a kada ne prima dovoljno pažnje postaje izrazito agresivan i velikom snagom napada mušku djecu. Kako smo mi nemoćni, što vam je dobro poznato, djeca uzimaju stvar u svoje ruke i česti su fizički obračuni na samom satu. Da bi spriječila povrede, često ga fizički držim za mojim radnim mjestom na način da mu ne dozvoljavam da ustane ili sklizne sa stolice držeći ga za ruke. Pri tom trošim mnogo vlastite snage i često sam gruba, jer drugog načina da omogućim kakav takav rad u razredu ne vidim.
“Ubit ću te!”, “Smeće jedno!”, “Kurvo!”
Iznenađuje rječnik kojim vrijeđa i mene i druge dvije učiteljice ali i drugu djecu. Od “Ubit ću te!”, “Smeće jedno!”, “Kurvo!” pa sve do “J… se za svoj sud” (što god u njegovoj glavi to značilo). Iskreno se ispričavam na ovim riječima koje sam stavila na papir, no da sam napisala da upotrebljava neprimjerene riječi i vrijeđa učiteljicu i ostalu djecu ne vjerujem da bi dobili pravu sliku. Mi učiteljice koje radimo u tom razredu osjećamo se očajno kad nam takve riječi bivaju upućene. Ne mogu opisati stres kojem smo izložene. Najteže je njegovoj učiteljici koja provodi najviše vremena u takvom razredu, pokušava održati disciplinu i pri tom djecu naučiti najvažnijim vještinama i osnovama za daljnje školovanje (pisanje, čitanje i računanje do 10).
Žrtve nisu samo djeca u razredu kojoj je uskraćeno pravo da mirno i uspješno usvajaju sadržaje, već i djeca iz iste smjene iz drugih razreda koja strahuju otići u toalet ili izići na hodnik. Osobno se teško nosim sa strahom da bi druga djeca mogla stradati uslijed fizičkih povreda. Često ona i bivaju povrijeđena. Razvijam mržnju prema agresivnom djetetu iako znam da ne bih smijela i mislim da je i meni potrebna pomoć psihijatra.
Pedagoginja odbila pomoći
Pedagoginja škole odrađuje zamjenu za kolegicu na porodiljnom i kada sam ga njoj odvela, ona je odbila pomoći s isprikom da je on već bio kod nje i odbijao je svaki razgovor te sve nema smisla!!! O majci bih mogla napisati čitavu priču. Dovoljno je reći kako odbija prihvatiti problem, koji je najviše leži u njoj samoj a pokušava krivnju svaliti na učiteljice. Ravnateljica prijeti prijavom u policiju, jer radi se o agresiji, no majka još uvijek ne uviđa pravu prirodu stvari. Prvo bi nju samu trebalo preodgojiti.
Nakon odrađenog jednog sata u tom razredu, došavši kući danas, nisam mogla doći sebi i malo je nedostajalo da uzmem Normabel. Odlučila sam da moram dati svoj doprinos, iako moj posao u toj školi za tjedan dana završava. Očekuje se dolazak asistentice, no uvjerena sam da to neće omogućiti bolju radnu atmosferu u razredu.
Molim vas za prijedloge rješenja!
Sve vaše prijedloge u cilju poboljšanja radne atmosfere u školama prihvaćam, s tom razlikom što sam još radikalnija i smatram da bi djecu trebalo udaljiti ali i tražiti zbrinjavanje od strane samih roditelja. Kada bi roditelji morali razmišljati hoće li dobiti otkaz što moraju dolaziti po svoje dijete koje ne poštuje školska pravila i hoće li dijete položiti predmetne ispite, svakako bi ulagali više truda kako bi svoju djecu pravilno odgajali od samog početka. Pomoć pri odgoju trebalo bi omogućiti već u samoj vrtičkoj dobi organiziranjem radionica i predavanja. Škola bez radne atmosfere nema smisla i bolje bi bilo ukinuti je takvu.
Kada je u pitanju ovakvo dijete koje sam opisala, smatram da bi ga trebalo isključiti permanentno, nadzirati psihijatrijsko liječenje i majke i njega samog i primiti ga natrag tek ukoliko promjeni svoje ponašanje.”
