Malo koga nije začudio trenutak kada je objavljeno da je Marino Čačić novi direktor Košarkaškog kluba Zadar. Zapravo i dan-danas malo tko zna tko je, a najviše na koji način je čovjek od 28 godina, bivši zaposlenih T-Coma i osoba za koju se nije čulo preko nikakvih političkih puteva stigla u KK Zadar. A odgovor je vrlo jednostavan.
– Košarku i KK Zadar pratim jako dugo i mnogo puta sam s prijateljima komentirao mnoge stvari za koje se čini da se mogu raditi na bolji način. Imao sam viziju kako bi se trebalo raditi i jednostavno sam sva ta razmišljanja dokumentirao i s tim predmetom izišao pred čelne ljude kluba. Oni su te ideje prepoznali i odlučili mi dati priliku – u uvodu je objasnio Marino Čačić, koji je preko noći postao direktor jednog velikog zadarskog brenda. Vodeću dužnost Čačić je preuzeo u najtežem mogućem trenutku za klub, možda i u povijesti. I to doslovno kada je klub na koljenima. Nakon što je klub godinama katastrofalno vođen, nakon što su se potrošili milijuni, nakon što se stvorio golemi dug i nakon što je možda i malo ljudi imalo hrabrosti stati na front i probati spasiti klub od stečaja pa čak i gašenja.
Po dolasku na svoje novo radno mjesto novi direktor zatekao je ne tako bajnu situaciju.
– Sigurno da nisam očekivao da će me dočekati cvijeće, ali ipak se dogodio veliki šok za mene. Morao sam odjednom ući u konverzaciju s ljudima koji sedam mjeseci nisu dobili plaću, morao sam ući u raspravu s vjerovnicima koji imaju velika potraživanja. Za te stvari nikakva priprema nije dovoljna.
Dužni mnogima
Riječ koja se već dugo vremena poteže uz KK Zadar je “dug”. A taj dug zaista nije mali. Nakon pretvorbe spomenuo se iznos od 12 milijuna kuna, ali vrlo brzo se priznalo da je on zapravo mnogo veći. Zna li se danas točno koliki je dug ostao nakon pretvorbe?
– Još nismo napravili početnu bilancu, ali sada se već može pretpostaviti da se dug kreće oko 20-ak milijuna kuna.
Dio vjerovnika je nakon pretvorbe pretvorio svoj dug u dionice kluba. Porezni dug se preoblikovao u dionice Grada Zadra. Kome je KK Zadar još uvijek dužan?
– Mnogima. Radnoj zajednici, dobavljačima, igračima, bivšim igračima, državi…
Dogodila se toliko spominjana pretvorba. I ona očito nije uspjela u potpunosti spasiti situaciju što je i logično, jer na naplatu dolaze godine katastrofalnog vođenja kluba. No, objasnite građanima što je ta pretvorba uopće značila?
– Sama pretvorba je napravljena po sili zakona. Klub nije dragovoljno ušao u pretvorbu, ali u ovoj situaciji bilo je jasno, pretvorba ili stečaj.
Ali stečaj još nije izbjegnut?
– Ne. Postoji realna mogućnost da klub ode u stečaj.
Govorite o pretvorbi kao da je ona nešto loše?
– Ona nije loša, ali trenutačno način djelovanja sportskog dioničkog društva još nije dovoljno definiran. Osobno smatram da je sportskom kolektivu bolje djelovati kao udruga građana, nego sportsko dioničko društvo.
Zašto?
– Zato što je cilj dioničkog društva ostvarivanje profita dioničarima, a sportski klubovi su orijentirani na rezultat, ne na stjecanje profita. Takav sustav funkcionira u Europi, za razliku od SAD, gdje je sportski sustav drugačije orijentiran. Ovako se događa neprirodna situacija i država pokušava staviti sport u okvir dioničarskih društava. Mnogo je tu stvari nerazriješeno i ima jako puno neodređene administracije.
Pretvorba mogla i bolje
No, neke stvari se nisu promijenile. I dalje je Grad Zadar vlasnik i dalje je Grad Zadar glavni izbor financiranja. Dakle, čini se da, osim činjenice što se pretvorbom “izbrisao” velik dio duga, većina stvari nije promijenila.
– U vođenju kluba i po zakonu mnoge su se stvari promjenile, iz neprofitne preoblikovan je u profitnu organizaciju. Ali postoje i nedorečenosti i neusklađenosti u zakonima (način financiranja s.d.d.-a od strane države i lokalne samouprave), Moraju se podnositi javna financijska izvješća, klub drukčije funkcionira kao pravni subjekt. U svakom slučaju klubu je bilo jednostavnije funkcionirati kao udruga građana.
Ipak, činjenica da je pretvorbom otpisan velik dio poreznog duga, izgleda jako pozitivna za klub?
– Definitivno. Porezni dug će biti prebačen u vlasništvo Grada. To je dobar poticaj, dobra injekcija od države. Također, benefit koju je donijelo preoblikovanje jest transparentnost poslovanja.
Koliko ste zadovoljni pretvorbom?
– Osobno smatram da pretvorba nije polučila rezultat koji smo se nadali da će polučiti. Mislim da se to moglo napraviti i bolje.
Postavlja se onda pitanje, da se oko KK Zadar digla tolika buka, bi li onda i rezultati bili vidljiviji?
– Vjerujem da bi.
Spomenik kulture
Svjedoci smo vremena u kojem se klub nalazi na velikom raskrižju. Godinama se trošilo bez kontrole, klub je doveden u bezizlaznu situaciju, milijuni su nestali, a na račun nekoliko trofeja klub je doveden u golemi minus. Mrtvi kut u koji je doveden klub značio je ili pretvorbu ili stečaj. Pretvorba se napravila, ali je i dalje velik dug ostao. Novi ljudi pokušavaju spasiti klub, ali i dalje vlada velika neizvjesnost. Kako vidite klub za nekih pet godina?
– Vidim ga kao stabilnu organizaciju, financijski održivu koja je dio grada i koja okuplja građane Zadra oko sebe.
Mnogi priželjkuju nekog “jakog igrača” sa strane, možda stranog ulagača?
– To je jedna od opcija o kojoj vlasnik, odnosno Grad Zadar može razmišljati.
Smatrate li da je dobro da Grad Zadar i dalje bude vlasnik, ili je bolje da se klub privatizira, odnosno da Grad Zadar proda većinski paket dionica?
– Moj osobni stav je taj da je klub gradsko dobro i da kao bilo koji spomenik kulture koji imamo u gradu, treba ostati u vlasništvu Grada i svih njegovih građana. Privatizacija, odnosno prodaja većinskog paketa, s jedne strane bi bila dobra jer bi definitivno rasteretila proračun, ali s druge klub više ne bi bio vlasništvo Grada Zadra. Naravno, mnogo toga ovisi i o tome tko bi zapravo bio taj strateški partner.
