Julius “Juby” Johnson ime je igrača koji je u srcima navijača košarkaškog kluba Zadar ostavio neizbrisiv trag i postao jedan od stranaca koji će se u “Gradu košarke” najviše pamtiti. Njegove dobre partije na terenu, kako u obrani, tako i u napadu, upotpunjene su bile velikom razinom srčanosti kojom je jednostavno osvojio zadarsku publiku već od svoje prve sezone u plavo-bilom dresu.
Nije Juby bio puno drugačiji ni izvan košarkaških parketa. Bio je prema svakome otvoren i uvijek spreman za razgovor, a takav odnos prema ljudima brzo je prerastao u međusobno obožavanje. Ostao je u Zadru pet sezona, a u svojoj prvoj godini (2005.) osvojio je prvenstvo Hrvatske (prvo Zadrovo nakon 19 godina), kao i 2008. godine, te kup Krešimira Ćosića 2005. i 2006. godine.
U sve navedene uspjehe ugradio je značajan doprinos, ali nakon sezone 2008./2009., u kojoj ipak nije bio dovoljno iskorišten kao igrač, klub mu nije odlučio produžiti ugovor. Oproštaj od Zadra jako mu je teško pao te će njegov emotivan govor i suze prilikom odlaska biti zauvijek upamćeni.
Otišao je tada u ukrajinski Azovmash, no tamo se zadržao samo u predsezoni. Nakon toga potpisao je za francuski BCM Gravelines za koji igra i danas. Njegove igre tamo prilično su dobre. Konstantno je na prosjeku od oko deset koševa, tri skoka i jednu asistenciju. Vrlo brzo je prihvaćen i od tamošnje košarkaške javnosti i kaže kako se osjeća ugodno.
Donosimo Vam intervju s njim, u kojem iznosi svoje viđenje o trenutnom klubu (aktualnom francuskom prvaku), prilagodbi, vremenu provedenom u Zadru te ostalim stvarima.
Što još napisati, osim da je malo igrača kao što je Juby, koji tako snažno osjećaju povezanost s klubom i sredinom koja ih je prihvatila te tako dobro shvaćaju što klub navijačima znači. Kojim god pravcem njegova karijera dalje išla, sa Zadrom ili bez njega, želimo mu sreću i uspjeh.
Prvo je Juby rekao nešto o trenutnoj situaciji u svom sadašnjem klubu.
“Zadovoljan sam i stvarno sretan tu. Klub je nevjerojatno profesionalan. Trener me voli a momčad cijeni ono što radim za nju. Vrlo smo uspješni, prošle sezone smo igrali sjajno i osvojili smo prvo mjesto. Ove godine izjednačeni smo na prvom mjestu i to je stvarno dobro. Bili smo i u kvalifikacijama za Euroligu, ali smo ispali.”
S obzirom na to da ima puno kolega Amerikanaca u ekipi, upitan je za suradnju s njima, da li mu njihovo društvo čini boravak u klubu i gradu lakšim. Kazao je o tome sljedeće:
“Ja mogu biti bilo gdje. Moji suigrači ne moraju biti Amerikanci jer se slažem i s domaćim igračima, također. Također, ponekad kad igraš s američkim igračima, oni žele samo zabijati, ali to ne pomaže momčadi da pobjedi. Međutim, imamo puno iskusnih igrača i jednostavno pokušavamo pomagati jedni drugima.”
Johnson i dalje igra dobro u oba smjera, napadački i obrambeno, kao što je radio u Zadru, a to je i jedna od njegovih prednosti u igri. Složio se s tim.
“Da, ovdje mi trener daje više odgovornosti u igri, što se tiče čuvanja protivničkih igrača, a i u napadu. Moram reći da je sjajan trener. (Trener je Christian Monschau, op.a.)”
Čini se kako voli ostajati u jednom klubu i gradu više od jedne sezone, za razliku od puno drugih američkih igrača koji igraju u Europi.
“Da, jer me trener i svi u gradu prihvaćaju. Ja samo nastojim biti ono što jesam. Učinit ću sve što znam za pobjedu. Jednostavno, ljudi me cijene i vole biti u mom društvu.”
No, bez obzira na sjajno okruženje u kojem se nalazi, nije mogao a da se ne dotakne Zadra.
“Nedostaje mi Zadar, nedostaje mi puno. Reci svima da, bez obzira gdje u Europi igram, ne postoji mjesto kao što je Zadar.”
Upitan o usporedbi svog trenutnog mjesta igranja i Zadra, u smislu navijača i sredine kao košarkaški orijentirane, rekao je sljedeće:
“Za mene je Tornado uvijek bio sjajan. Prve dvije godine u Zadru su bile posebne, bilo je uistinu dobro. Za Zadar posjedujem posebnu ljubav, imam puno fanova tu, nedostaju mi i to je prava obiteljska povezanost. Jedina stvar ovdje, a koju bih volio da je Zadar imao, jest profesionalnost. Ovdje ne moram niti provjeravati svoj bankovni račun jer je novac tamo već dva-tri dana prije nego što mora biti uplaćen, a ponekad i tjedan dana prije.”
Uputio sam Jubya tada u novu situaciju što se tiče klupskih struktura; novoj mladoj postavi na direktorskom mjestu i u Nadzornom odboru te privatizaciji koja je izvršena, a koja klubu potencijalno može kroz naredno razdoblje od nekoliko godina donijeti novi kapital te pomak na bolje u financijskom smislu.
“To je sjajno, čovječe. Reći ću ti sljedeće: grad Zadar, navijači i cjelokupna javnost ne zaslužuju da igrači bojkotiraju ili nešto slično zato što ne primaju plaću, ali u isto vrijeme igrači moraju to ponekad raditi jer u SAD-u imaju obitelj za koju se moraju pobrinuti. Ipak oni igraju za novac. OK, ne samo za novac, ali im on svakako treba, a plaće kasne mjesecima.”
Kašnjenje plaća za Jubya je sada stvar prošlosti.
“Sada ne mogu zamisliti da mi plaća kasni toliko puno. Ipak je košarka ono čime se bavim u životu i ono što znam raditi, pa zato trebam biti adekvatno tretiran. Kad sam ovdje dobio plaću tjedan dana ranije, nisam mogao vjerovati, pitao sam se da li se to zaista događa.”
I dalje prati Zadrove igre i rezultate.
“Otkad sam napustio Zadar, pratim ga. Ja sam još dio Zadra, čovječe. Samo zato što su igrači i navijači izvan mog vidokruga, ne znači da nisu u mojim mislima.”
Puno ljudi u gradu i klubu misli na njega, a i sanja dan kad će se vratiti.
“Ja bih volio to. Znaš da imam i hrvatsku putovnicu, nisam ni Amerikanac više. Bilo bi to sjajno i za mene i za momčad, tada bih se vodio kao domaći igrač.
To je i moj san, da se vratim. Ali, sad imam obitelj i ne mogu si priuštiti da ne dobivam novac. Teška je to situacija.”
Približava se 32. godini života ali još uvijek je spreman na dugo aktivno igranje košarke.
“Moj klub me želi potpisati na još nekoliko godina. Imam 31 godinu ali se stvarno dobro brinem o svom tijelu. Mogu igrati zauvijek. Tretiram svoje tijelo dobro i pokušavam učiniti sve što mogu za pobjedu. Osim toga, iskusan sam igrač i definitivno mogu još igrati.”
Istaknuo je ono što će mu najviše ostati u pamćenju kad je riječ o vremenu provedenom u Zadru.
“Uvijek ću se sjećati svoje prve sezone u Zadru. Osvojili smo prvenstvo nakon 19 godina. Vidjeti ljude kako plaču i koliko im to znači bilo je nešto neopisivo. Razvio sam stvarno dobra prijateljstva tamo. Stvarno mi to nedostaje, nedostaje mi grad, nedostaju mi zadarski restorani, nedostaju mi prijatelji, nedostaje mi cijela ta gomila navijača. Zadar je moj dom uvijek i zauvijek.”
Nedostaje i on mnogim ljudima. Zanmimljvo je da pojedinci imaju njegov lik na profilnim slikama Facebooka, puno to govori.
“Da, vidim dosta toga po internetu. Puno ljudi iz Zadra me prati i na Twitteru. To je odlično čuti.”
Za kraj, poslao je poruku za sve navijače u Zadru i fanove u Hrvatskoj.
“Reci im da ih volim sve. Kada se molim, u svojim molitvama spominjem Zadar. Molim se da je sve u redu, s gradom, s ljudima, s navijačima. Iskreno, iz dubine srca, nedostaje mi Zadar. Nadam se da ću se uskoro vratiti i igrati.”
