Usprkos višekratnim demantijima Ministarstva vanjskih poslova i Vlade, misterij rabljenog hrvatskog naoružanja u rukama sirijskih pobunjenika ne prestaje zaokupljati pažnju domaće i međunarodne javnosti. Podsjetimo, oružje koje je prepoznato kao zaostalo iz balkanskih ratova devedesetih, registrirano je još početkom siječnja u sukobima nedaleko od Jordana, a kasnije su se, zahvaljujući blogeru Elitu Higginsu, pojavile i snimke koje su ga locirale u više sirijskih regija zahvaćenih sukobima.
Priču o tome u utorak je objavio i slavni New York Times, spekulirajući kako je sporno oružje u Siriju iz Hrvatske najvjerojatnije došlo preko Saudijske Arabije koja ga je, pretpostavljaju, i financirala. Pitajući se jesu li s operacijom bili upoznati i američki dužnosnici i pozivajući se na izvor u Washingtonu, New York Times nagađa kako je aranžman oružane pomoći protivnicima režima Bashara Al-Asada mogao biti dogovoren prošloga ljeta, kad je visoki hrvatski dužnosnik posjetio Washington.
Premda su pomoć u oružju sirijski opozicionari tada već dobivali od Belgije, Ukrajine i Ujedinjenih Arapskih Emirata, New York Times piše kako su tek s dolaskom pošiljke “ex-jugoslavenskog oružja” pobunjene snage prekinule dotadašnju defenzivu.
Locirano i prepoznato
Za razliku od New York Timesa, vojni analitičar Igor Tabak ne smatra da je hrvatsko oružje u Siriji u zadanim količinama moglo bitnije utjecati na ishod situacije i da su oporbene snage uz njegovu pomoć mogle potaknuti preokret. Riječ je o precjenjivanju, tvrdi on, smatrajući neospornom činjenicu da je naše oružje tamo locirano i prepoznato.
– Riječ je zapravo o četiri tipa oružja s područja bivše Jugoslavije (zolje, bestrzajni topovi, protuoklopne ose), a od kojih se jedan tip izričito veže uz Hrvatsku. Riječ je o revolverskom bacaču granata od 40 mm koji je izvorno južnoafrički model, ali su ga hrvatski proizvođači izmijenili taman da bude lako i izdaleka prepoznatljiv, pa ga je lako identificirati i putem YouTubea. Hrvatska teško može osporiti da je naše oružje završilo tamo, možemo samo pretpostavljati da je do Sirije došlo posredno i da je izišlo iz zemlje legalnim putem – govori Tabak.
Situacija je u diplomatskom smislu za Hrvatsku prilično problematična, jer smo još prije dvije godine uveli sankcije Siriji koje uključuju i embargo na oružje. Od ozbiljne zemlje se očekuje da bude dosljedna svojoj odluci i da ne protežira nijednu stranu u unutrašnjem sukobu.
Postoje samo dva moguća odgovora na pitanje kako je hrvatsko oružje završilo u Siriji: ili je riječ o obavještajnom pothvatu, ili je netko naše oružje sirijskim pobunjenicima preprodao.
Tabak je skloniji vjerovati u drugu varijantu, premda moguće motive u hrvatskom naoružavanju sirijske oporbe vidi u potencijalnoj koristi od plinskog biznisa. Svojedobno su nam, naime, plinske bušotine u Siriji donosile godišnji profit od dvije milijarde kuna.
– Kako RH ima obvezu objave pregleda godišnjeg prometa naoružanja, bit će više nego zanimljivo vidjeti jedan takav pregled za 2011. ili 2012. godinu. Ako papiri budu štimali, onda loših implikacija za nas neće biti. Bude li, međutim, dokaza o svjesnom svrstavanju Hrvatske na jednu stranu, to bi predstavljalo dalekosežnu odluku s nedefiniranim posljedicama. Mi još uvijek imamo čitav set odnosa s Asadovim režimom. Naši ljudi koji su u misiji UN-a na Golanu uredno dolaze i odlaze preko Damaska. Sirija se još nije raspala i cjelovit je međunarodnopravni subjekt. S jedne nam se strane može posrećiti ako sirijska oporba na koncu dobije rat, ali nam se u suprotnom slučaju priča s oružjem može i obiti o glavu. U svakom slučaju – napominje Tabak, kontekst u kojem se Hrvatska našla jako je neizvjesna priča.
