Sljedeći korak je etički vrlo ‘sklizak’ teren – borba protiv smrtnosti uz liječenje bolesti i ozljeda na staničnoj razini. Za razliku od GMO-a, ovdje sasvim realno zvuče upozorenja da se opasno ‘igrati Boga’, naročito ako iza toga nemate znanstvenu pozadinu.
GMO hrana je vjerojatno tehnološki najneispitivaniji proces lansiran na komercijalno tržište u prošlom stoljeću, bez pravih nezavisnih studija i spoznaje o generacijskim štetama na ljudima. No, sve je bliže svojevrsni ‘upgrade’, barem kada se priča o tehnologijama budućnosti. Nanotehnologija je korak do implementacije i zanimljivo je da se već upotrebljava u pojedinim sektorima bez potrebnih laboratorijskih studija.
Četrdesetak godina teoretiziranja
Nanotehnologija je po definiciji bilo koja tehnologija čije su polje djelovanja veličine reda milijarditog dijela metra. To su tehnologije koje manipuliraju s pojedinačnim atomima u svrsi proizvodnje materijala i uređaja dimenzije 100 nanometara ili manje. Od medicine, tekstila do svemirske industrije, nanotehnologija je već danas aktualna u raznim područjima.
Tijekom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća Kim Eric Drexler počeo je s popularizacijom tada hipotetske molekularne nanotehnologije pod dojmom rada Nobelovca Richarda Feynmana, a sam pojam ‘nanotehnologija’ osmislio je profesor Norio Taniguchi sa znanstvenog sveučilišta u Tokyju. Drexler je doktorirao na tematiku, a prvi je došao do ideje o ‘grey goo’ efektu – nekontroliranom ponašanju samoreplicirajućih nanobota, kojeg često vidimo u SF žanru (serijal ‘Zvjezdana vrata’). Danas su nanoelektronika, nanostrojarstvo i nanooptika znanstvene i industrijske grane u rapidnom rastu.
Nedostatak rezultata znanstvenih studija
Što se tiče zdravstva, vidjeli smo slične SF scenarije i kod liječenja ljudi nanotehnologijom (serijal ‘Na granicama mogućeg’) i zanimljivo je kako gotovo svi teoretičari imaju prilično zloguke vizije primjene. Nanoboti ili čestice ipak mogu napraviti prave rezultate, naročito u invazivnim metodama borbe protiv raka, no prva istraživanja ukazuju na toksičan efekt prema mozgu što uzrokuje nepopravljivu štetu nakon što se sve plasira u organizam.
Također, problematično je i rukovanje nanočesticama pošto zbog veličine mogu prodrijeti u kožu i ostvariti međudjelovanje s imunosnim sustavom uz nepoznate posljedice. Nepoznato je i što se točno dogodi kada nanočestice dođu u krvotok, kreću se među organima i kruže kroz njih. FDA je u SAD-u već odlučila regulirati kozmetiku s tzv. nanopakiranjima, te su zakonski obvezali proizvođače na testiranje – što naravno ne znači da će sve biti odrađeno u znanstvenom duhu.
Uskoro tržišna ekspanzija snažnija od GMO-a
Thomas Faunce s australskog nacionalnog sveučilišta inzistira na označavanju proizvoda ili pakiranja gdje je prisutna nanotehnologija, upravo zbog nedorečenih zdravstvenih konotacija. ‘Istraživanje je pokazalo kako nanočestice štetno djeluju i oštećuju stanice DNK, te su nužne preventivne mjere opreza’, izjavio je GreenMedInfo. Kritičari navode kako je čudno što je tehnologija uopće i na tržištu s obzirom na manjkavost znanstvenih potvrda o sigurnosti, a sve se uspoređuje s GM organizmima.
Usporedba je naročito dobra ukoliko se ozbiljno uzmu predviđanja po kojima bi nanotehnologija do 2015. dosegnula čak 40% cjelokupne prehrambene industrije. Do 2040. će takva nanohrana s točnom replikom prirodnog sastava, uz isti okus i teksturu, postati zakonska norma. Što će to točno značiti, nitko nije u potpunosti relevantan da bi odgovorio, ali postoje pribojavanja da će korporacije tehnologiju progurati bez zaleđa.
Besmrtnost kao krajnji cilj?
Nanotehnologiju danas već nalazimo u hrani i kozmetici, ponajviše u proizvodima protiv starenja i kremama za sunčanje, a upotrebljavaju se ponajviše kao ambalaža i pojačivač okusa. U budućnosti će pak osnovna primjena biti za osiguravanje dužeg roka trajanja. Etičko-znanstveni problem je ključan, naročito jer se već sada proizvođači bore protiv označavanja nanoproizvoda, ne osiguravaju prijeko potrebne znanstvene studije, te je sve zbog nepostojanja zakona vrlo fleksibilno i pogodno za manipulacije.
Znanstvenici su izgradnjom sintetske molekule koja se sama preslaguje u nanovlakna uspješno rekonstruirali optički živac slijepog hrčka. U tijeku su i eksperimenti s izgradnjom nanorobota koji bi pronalazili i ubijali stanice raka. Sljedeći korak je etički vrlo ‘sklizak’ teren – borba protiv smrtnosti uz liječenje bolesti i ozljeda na staničnoj razini. Za razliku od GMO-a, ovdje sasvim realno zvuče upozorenja da se opasno ‘igrati Boga’, naročito ako iza toga nemate znanstvenu pozadinu.
