Članovi obitelji Željka Domljanovića iz Splita, čije je tijelo 1. ožujka pronađeno u njegovoj škodi fabiji u moru kod trajektnog pristaništa Žigljen na otoku Pagu, njegova teta i stric, Smiljana Domljanović i Marin Domljanović, susreli su se u subotu u Žigljenu s roniocem iz Novalje Draženom Peranićem i ravnateljem Lučke uprave Novalja Igorom Vidasom. Peranić je nakon dojave da se u moru nalazi potonuli automobil prvi zaronio pretprošlog petka i ugledao beživotno Domljanovićevo tijelo.
Ono što obitelj niti ronilac i ravnatelj lučke uprave nisu očekivali, a čemu smo svjedočili na licu mjesta, bio je neposredni iskaz ribiča zatečenog na mjestu gdje je pronađen Domljanović, koji im je kazao kako je škodu fabiju uočio još u srijedu – dakle 27. veljače – točno na dan za koji je utvrđeno da je Domljanović ubijen tupim predmetom u glavu, a čak dva dana prije petka kada je pronađeno i izvučeno tijelo!
– U srijedu sam ja prijavio taj auto ovdje. Oni s trajekta nisu reagirali, nitko. Ja sam ovdje skoro svaki dan. Dođem s Paga ujutro i lovim ribu. Evo tu je pet, deset metara od obale bio auto okrenut i ležao je na krovu. Zadnja mu je šajba (vjerobransko staklo) ispala na pola. Bilo je ujutro mirno i dobro sam sve vidio. Ja sam to prijavio ljudima s trajekta koji to nisu mogli vidjeti jer je voda poslije bila namreškana od pristajanja, ali moglo se nazrijeti. Pomislio sam da je fiat. Gledam na obali, nema tragova, mora da je preletio u more. Tu je bio jedan gospodin što prodaje karte za trajekt Prizna, pogledao je s visine i rekao: nije to auto, to je bicikl. Taj me postupak razočarao i vidio sam da nema svrhe govoriti više ništa pa sam odustao – ispričao je ribič, koji je govorio bosanskohercegovačkim naglaskom i nije se želio predstaviti.
– Ovo je novi podatak koji treba provjeriti. Nama je u Lučkoj upravi dojavljen pronalazak automobila u petak i ja sam zbog toga angažirao ronioca Peranića, nadajući se da u automobilu nema nikoga. Nažalost, pokazalo se da je u njemu bilo tijelo. Odmah nakon toga mi smo pozvali policiju koja je potom preuzela istragu – rekao je ravnatelj Lučke uprave Vidas.
Članove Domljanovićeve obitelji taj je novi podatak da je škoda uočena još u srijedu prenerazio, jer je to značilo da je automobil s tijelom završio u moru točno na dan kad je Željko ubijen. I to ubrzo nakon smrti, jer tijelo nije bilo ukočeno. Oni su pokušali odgonetnuti kojom je putanjom auto, kako je utvrđeno s ugašenim motorom, završio u moru i jesu li vrtlozi od brodskih propelera mogli olupinu pomaknuti na dnu od mjesta prvobitnog potonuća? Naime, do mjesta gdje je škoda pronađena nema „čiste” putanje nizbrdicom, tako da je čudno i mjesto potonuća. Iako na pristaništu Žigljen postoji nadzorna kamera, njezine se snimke emitiraju svakih nekoliko minuta na internetu online, ali se ne arhiviraju.
– Jedan je ručnik bio malo dalje od auta, a na krovu, s obzirom da je auto na dnu bio preokrenut, bilo je nekih papira, ali nisam vidio kojih. Ja nisam primijetio na licu preminulog ozljeda, jedino su ruke bile u jednom grču stisnute, ali pružene. Nema tragova na rubu obale, a nema tragova ni na dnu automobila, na to sam obratio pažnju. Ja nisam tada puno tražio neke tragove, jer nam je bilo samo bitno vidjeti ima li nekoga u autu, nakon čega je policija tražila dalje. Ali sam siguran da nije bilo ostrugano auto na dnu. Kolika brzina treba da auto projuri preko ruba u more, a ne dodirne ga između kotača, to ne znam – rekao je ronilac Peranić.
Nema tragova na obali
Članovi Domljanovićeve obitelji uvjereni su da to nije mogla jedna osoba izvesti, već da ih je bilo više. Sigurno je auto pod okriljem noći bačen u more, kada nema rasvjete, jer se pali samo pomoću agregata kada trajekt pristaje. Htjeli su to prikazati kao samoubojstvo, te ujedno ukloniti i tragove. Ali otkud udarac u glavu s desne strane s koje nije bilo vrata niti vjerobranskog stakla i zašto je bio vezan pojasom? – pitaju se članovi obitelji.
Nije pronađena ni registracijska pločica s prednje strane, a poklopac prtljažnika bio je otvoren. I ono što je najveći misterij, gdje je Željko Domljanović bio od 21. veljače, kada mu se nakon odlaska s posla gubi svaki trag, do 27. veljače?
– Bio je lišen slobode, odnosno izvan mogućnosti da upravlja sobom. Ili je bio omamljen ili vezan, netko ga je zadržao i na koncu usmrtio, i to se dogodilo, s obzirom na to kada je utvrđena smrt, na samom pristaništu ili negdje u blizini. Možda se radi o banalnom razlogu, mladi menadžer u osiguravajućoj kući, možda je netko pomislio da ima novca pa ga je kasnije nehotice usmrtio, a onda sve pokušao prikazati kao samoubojstvo. Nemoguće je da se, da je mogao, ne bi javio supruzi i kćerki koju je obožavao, a iz mobitela su bile izvađene kartice i baterija, kako se ne bi mogla locirati pozicija.
Željko je bio divan čovjek, a priče o kocki i dugovima besmislene su. Iza njega je stajala obitelj, novac mu nije bio problem, a da mu je trebao, znao je gdje bi pitao – kazali su članovi obitelji.
