Informacija da hrvatski vinari od 1. srpnja više neće moći koristiti ime prošek na svojim proizvodima izazvala je paniku među proizvođačima. Pitanje je čeka li još koji tradicionalni proizvod slična sudbina?
Pri spomenu Tomislava Galovića najčešća asocijacija je – domaći slavonski kulen. Za njega je dobio brojne nagrade i priznanja, a 1997. godine ga je zaštitio kao izvorni hrvatski proizvod.
“2001. godine sam zaštitio robni žig, pravnički precizno rečeno, dakle kao brend, trend mark slavonski domaći kulen Galović. Na taj način sam si osigurao ekskluzivu da sam zaštićen i da mogu koristiti naziv tog proizvoda i stavljati ga u promet pod nazivom slavonski domaći kulen Galović”, pojašnjava Tomislav Galović.
Od 2003. godine to mogu učiniti samo udruge, u ovom slučaju Udruženje proizvođača slavonskog kulena pa će se za ovaj specijalitet ponovno morati tražiti oznaka izvornosti i zemljopisnog podrijekla.
Za razliku od kulena, priča s prošekom neće ići glatko.
“To je naprosto nevjerojatno, da je nešto što je trebalo biti perjanica, nešto na što je možda trebalo nadograditi brend, nešto što je trebalo pripomoći čuvenju Dalmacije u budućoj velikoj zajednici Europe, mi smo žrtvovali nauštrb partikularnih osobnih interesa, očito nekih lobija u poljoprivredi”, ističe Antun Plančić, koji se vinarstvom bavi od sredine 80-ih godina prošlog stoljeća.
Posao je to koji se u njegovoj obitelji prenosi naraštajima. Vijest da nakon ulaska u EU, tradicionalno dalmatinsko piće više neće nositi naziv prošek, dotukla ga je.
Umjesto marmelade – džem ili namaz
Nešto slično dogodit će se i marmeladi, otkrila nam je Jelena Đugum, ravnateljica Uprave za sigurnost i kakvoću hrane.
“U Europskoj uniji postoji regulativa koju smo mi preuzeli, da su vam marmelada samo oni proizvodi dobiveni od citrusa, a kod nas je bila šljiva. Znači, danom ulaska, proizvod od šipka više nećemo moći nazivati marmeladom iz razloga što na taj način zbunjujete potrošače. Mi ćemo taj proizvod morati ili kategorizirati u kategoriju džema ili će neka druga vrsta proizvoda recimo biti namaz”, ističe Đugum.
S Poljičkim soparnikom takvih zavrzlama nema, kaže nam Petar Rodić iz istoimene udruge.
“To je jelo kod kojeg imate izuzetno malo materijalnih dobara, to je kilogram do dva blitve, ovisi kako tko radi, kilogram brašna i negdje oko tri decilitra maslinovog ulja, malo soli ili vode i imate jelo dovoljno za šest do sedam ljudi”, pojašnjava Rodić.
Ovo jelo, nastalo na prostoru drevne Poljičke republike, prije 6 godina dobilo je oznaku zemljopisnog podrijekla, a uvršteno je i na popis nematerijalne baštine. U Hrvatskoj je pod zaštitom trenutno 12 proizvoda, rekla nam je Đugum.
“Od čega su četiri registrirana s oznakom izvornosti i osam ih je registrirano s oznakom zemljopisnog podrijetla. S oznakom izvornosti imate istarski pršut, varaždinsko zelje, ogulinski kiseli kupus te ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, dok s oznakom zemljopisnog podrijetla imamo virovitičku papriku, baranjski kulen, dalmatinski pršut, drniški pršut, krčki pršut, lički krumpir, meso zagorskog purana i Poljički soparnik”, otkriva Đugum.
U proceduri za zaštitu su višnja maraska i neretvanska mandarina. Što će biti s prošekom i marmeladom, ovisi i o hrvatskim europarlamentarcima i njihovom umijeću lobiranja.
