Svaki napor da se upozori na opasnosti pogodovanje investitorima i „investitorima” na štetu javnih interesa vrlo nam je značajan, pa stoga šaljemo ovaj podsjetnik uz napomenu da su se dijelovi naše reakcije našli u amandmanima saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode, reakcija je mr.sc. jur Marjane Botić na jučer objavljeno priopćenje Eko Zadra pod nazivom Dan zaštite okoliša ili Dan zaštite investitora!?
U sadašnjim za more i obalu još težim okolnostima nego prije godinu dana, načelne i detaljne primjedbe s objašnjenjima koje ćemo poslati na klubove zastupnika Hrvatskog sabora, a dostupne su u elektronskom obliku na našim web stranicama, još su urgentnije i ozbiljnije za opstanak hrvatskog mora, otoka i ljudi na njima. Ne padajmo u zamku da su pitanja zaštite prirode „za tamo neke marginalce” jer su pitanja zaštite prirode ona koja, a svima u svijetu je to postalo jasnije, ona koja pokazuju koliko je neka zemlja ozbiljan i mudar sudionik globalnih kretanja. Guardian je donio rezultate istraživanja da države sa čvrstim zakonskim okvirom u zaštiti prirode prolaze puno bolje i bilježe bolje gospodarske učinke nego one koje se povinuju pritiscima špekulativnog, a ne pravog ozbiljnog investicijskog kapitala.
Zato se Otočni sabor zalaže da povlačenje iz saborske procedure prijedloga Zakona o zaštiti prirode postane ona prijelomna točka od koje će se napokon krenuti prema pravilnom vrednovanju mora u Republici Hrvatskoj, u pravcu povijesne prilike za Hrvatsku da svome moru, obali i otocima pristupi objedinjenim politikama i sukladno onoj ljubavi i poštovanju koje osjeća svaki čovjek gledajući u naše more. Ta se ljubav ali i poznavanje problematike mora kao i uvažavanje njegove posebnosti – mora vidjeti i u odnosu hrvatskog zakonodavstva prema moru, obali i otocima. (Zajedno s vodama ono je najvrednije što još baštinimo. )
Otočni sabor – udruga za razvitak hrvatskih otoka u potpunosti je protiv donošenja ovakvog Zakona o zaštiti prirode kakav je upućen u saborsku proceduru zbog načelnih činjenica da se zaštita prirode umanjuje, odnosno da se ukida zaštita države nad mnogim područjima koja su do sada bila štićena, a posebno je to osakaćivanje vidljivo na morskim prostorima (16 % umjesto dosadašnjih 30%, uz napomenu da se „jakim” institutima NP i PP štiti manje od 1% morskog okoliša).
Ovaj prijedlog zakona ne prepoznaje more ni kao fizički trećinu hrvatskog teritorija odnosno prirode jer se more izrijekom spominje jednom, a pomorsko dobro dva puta u cijelom zakonskom tekstu, što je nedopustiv(o) (odnos prema vrijednosti morskog okoliša za Republiku Hrvatsku).
Iz pojedinih članaka jasno je vidljivo da je zakon pisao netko tko ne poznaje more; pa se tako za ilustraciju prema čl. 153. prijedloga ne mogu brati biljke, gljive, alge i lišajevi ali koralji izrijekom nisu spomenuti – stogodišnje strukture koralja naspram lišajeva, zatim čl. 66 gdje se navode samo dva zabranjena ribolovna alata: otrov i eksploziv. U zemlji koja je najbogatija u svijetu tradicijskim i modernim ribolovnim alatima (imamo ih evidentiranih preko 200) od kojih su desetine njih koji koriste noćno svijetlo, odbljeske, zvukove i sl. takvi da se njima zapravo riba ne lovi nego se uništava sav živi morski svijet, neselektivno i brutalno. Ovo su načelne primjedbe.
Detaljne primjedbe možemo objašnjavati dugo i pozivamo sve zainteresirane da posjete sve relevantne morske portale gdje su dostupne, a ovdje izdvajamo primjedbe koje se odnose na korištenje mora. More je opće dobro, koristiti se može jedino putem instituta koncesija. Koncesije se reguliraju drugim zakonima, koji se u EU, što i nas obvezuje od srpnja, gotovo potpuno bazirani na ugovornim odnosima i vođeni odlukama trke za profitom. U takvim odnosima zakonsko ukidanje velikog dijela Nacionalne ekološke mreže i pristajanje na teritorijalno značajno manju europsku mrežu NATURA 2000 (koja je između ostalog je prvenstveno okrenuta zaštiti divljih svojiti a ne prostora) je podilaženje kapitalu naspram zaštiti prirode – i to u Zakonu o zaštiti prirode! Tu je velika opasnost ovog zakona jer se lokalnom i uopće hrvatskom stanovništvu „izbijaju” posljednje mogućnosti obrane još jedinog preostalog nacionalnog blaga: hrvatskog očuvanog prostora i mora. Investicijski pritisak osobito na more, obalu i otoke, bez obveze izrade studije utjecaja na okoliš koje su sada obvezne, a ovim zakonom postaju nedorečena mogućnost, je nedopustivo rušenje civilizacijskih dosega u zaštiti prirode i protivi se svim pozitivnim hrvatskim propisima uključujući i Ustav kojim se navodi da su “more obala i otoci od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku” i da se moraju posebno štititi u svim hrvatskim zakonima. Čemu ukidanje posljednjih civilizacijskih dosega zaštite prostora u trenutku kad u Hrvatskoj postajemo svjesni da se u pregovorima o pristupanju nije pregovaralo već su se samo ispunjavali uvjeti?
Otočni sabor je posljednji koji bi zagovarao da se more ne koristi – pa otočani i ljudi s mora bi nestali da nije plovidbe, ribarstva, sad i turizma od kojeg cijela hrvatska ima gotovo trećinu svojih prihoda – ali LJUDI S MORA žele da se more koristi na principima onoga što se sad naziva održiv razvoj, a što su da bi preživili na škoju, vjerujte prakticirali naši preci stotinama, zapravo tisućama godina (U Hrvatskoj se proslavio prvi spomen ribarstva koji regulira ribanje u uvali Magrovica od prije više od 1000 godina – REGULIRA – a vidite ovim zakonom ne samo da se ne regulira ribarstvo u istoj toj uvali koja je sad u sklopu PP Telašćica dakle zaštićenog područja- nego se ne regulira gotovo ništa u vezi mora!)
U prijedlogu na koji se Otočni sabor očitovao prije godinu dana, a koji se značajno razlikuje od ovog, (toliko da bi se morala provesti javna rasprava), postojala je obveza; informiranja javnosti, obavještavanja o eventualnim štetama i procedurama koje se provode u vezi njih, te obveza sudjelovanja javnosti u bitnim odlukama u vezi prirode. Sad postoji obveza informiranja. Zašto se u prijedlogu Zakona išlo na smanjivanje utjecaja i obaviještenosti javnosti kad se zna da je najbolja zaštita prirode upravo ona u kojoj sudjeluje lokalno i domaće stanovništvo? Bez podrške lokalnog stanovništva zaštićena područja gube svoje osnovne komponente, dehumaniziraju se i postaju teret, a ne prilika za održiv razvitak.
Naše bojazni da će lokalna zajednica prva, a zatim i interesi RH na moru, obali, dnu, otocima, zaštićenim područjima i općenito biti ugroženi sad više nisu bojazni sad su to stvarne prijetnje koje prijete eskalacijom i odstranjivanjem svega stranom kapitalu “suvišnog” s ovih područja; a tu ne mislim samo na prirodne osobitosti našeg mora i otoka, već i na samo stanovništvo kojemu se sustavno otežava život bilo na otocima, pa i na hrvatskoj obali valjda sa dugoročnim ciljem „oslobađanja” vrijedne nekretnine od „nepoželjnih lokalnih utjecaja”, a radi lakše prodaje investitorima i pogodovanja krupnom kapitalu nauštrb lokalnog stanovništva.
