mije su oduvijek njegova ljubav. Zavolio ih je još kao dijete, i mada je dobro upoznao njihovu narav i ponašanje, uvijek se drži zlatnog pravila koje svima ponavlja: Svaka zmija je otrovna dok nisi siguran da nije!
Zadranin i Bokanjanin Mladen Panić već pola stoljeća bavi se zmijama, a nekoć ih je lovio i prodavao Imunološkom zavodu za izradu protuotrova. Njegova kuća često je bila puna ovih zanimljivih gmazova koji posve nezasluženo nose epitet najomraženijih životinja.
– Još kao dječak lovio sam žabe i kornjače, a zmije su me posebno zanimale. Nikad ih se nisam bojao i nikad me ni jedna nije ugrizla, govori Mladen koji je u pedeset godina zanimanja za zmije, loveći ih i proučavajući, postao istinski znalac zmija i stručnjak u herpetologiji, području biologije koje proučava gmazove i vodozemce. Nazive svih zmija Mladen zna na latinskome, a kad ga ljudi nazovu i opišu mu zmiju koju su vidjeli, odmah prepoznaje o kakvoj je vrsti riječ.
– Nedavno me nazvala jedna uspaničena žena iz Kali jer joj je u kuću ušla zmija. Ja joj objašnjavam da se ne treba bojati jer je ta zmija neotrovna, dapače korisna jer lovi miševe. Kažem joj – budite sretni što vam je u kući, ali uzalud. Ljudi se boje iako im je strah nerealan kad se radi o neotrovnicama, priča Mladen koji je prestrašenoj Kaljanki morao priskočiti u pomoć i zmiju, koja joj je zalutala u kuću, uloviti i vratiti u prirodu.
Prije rata Mladen bi dnevno ulovio i do 30 zmija koje je, zbog vađenja otrova za proizvodnju seruma, otkupljivao Imunološki zavod, i od toga pristojno zarađivao. Jednog je dana ulovio 67 zmija, što je njegov dnevni rekord. Zmije je najprije lovio golim rukama, a onda se, kaže, modernizirao i konstruirao prikladno oruđe za rad.
– Zmiju najprije malo pričepiš nogom, specijalnim štapom je stisneš iznad vrata i onda je oprezno uhvatiš iza glave i staviš u vreću, objašnjava Mladen postupak lovljenja zmija koji je većini poznat jedino iz dokumentaraca. Za jedan primjerak dobivao bi i do sto njemačkih maraka. Jednom prilikom ulovio je šest zmija crvenih krpa, stavio ih u vreću i sa ženom otišao na večeru. Kad su se vratili, u vreći su bile samo tri crvene krpe. Mladen je uspio pronaći dvije, a kad je supruzi rekao da mu pomogne tražiti treću, odbila je.
– Rekao sam joj tada da zamisli da umjesto zmije traži sto maraka, pa mi je onda pomogla, priča Mladen.
– Na zadarskom području živi više vrsta zmija, a većina je posve bezopasna kao što je kravosas i crvena krpa, po meni najljepša europska zmija, ili je poput modraša blagog otrova, koji se niti ne računa. Najopasniji na zadarskom području je poskok. U svom životu ulovio sam ih oko 10 tisuća. U Hrvatskoj je, uz poskoka, najotrovnija riđovka, koja živi u unutrašnjosti, oko Zagreba i u Slavoniji, te planinski žutokrug čiji otrov nije tako jak, navodi Panić.
