112. brigade zbora narodne garde u osnivanju, a kasnije 112. brigada Hrvatske vojske 28. lipnja obilježavanja 22. obljetnicu svog utemeljenja.
Prva je postrojba koja je formirana na širem Zadarskom području točnije na području današnje zadarske Županije sa zadaćom da obrani grada Zadar i njegovo šire zaleđe uz što manji broj žrtava kako samih branitelja tako i civilnog stanovništva.
Važna zadaća je bila i sačuvati vitalne objekte i prometne komunikacije uz svojoj zoni odgovornosti od Paga do Stankovaca kako Hrvatska ne bi bila presječena na našem području i time cijeli dio južnije od Zadra bio u potpunoj prometnoj izoliranosti.
Prije nekoliko dana uvaženi novinar, jedan od glavnih osnivača Zadarkog lista gosp. Nedjeljko Jusup, inače pripadnik 112. brigade i urednik ratnog biltena 112. brigade, a koji je ujedno bio i prvo vojno glasilo u Hrvatskoj vojsci me upitao:
‘Gospodine zapovjedniče kako danas gledate na događaj iz ljeta 1991. godine, odnosno prije 22. godine?
Naravno da sam prvo naglasio da sam ja i moji suborci bili mlađi 22 godine, ali isto tako da smo danas iskusniji, mudriji, te bogatiji za sudjelovanje u obrani i stvaranju Hrvatske države koju smo u ljeto 1991. godine zamišljali i željeli.
Za našu željenu Hrvatsku oko 11 tisuća pripadnika 112. brigade sinova Zadra, Ravnih kotara, Bukovice i zadarskih otoka vodilo je žestoke i neravnopravne bitke protiv neprijatelja tkz. Bivše JNA i pripadnika srpske nacionalnosti koji su se otvoreno stavili u službu rušenja i uništavanja svega Hrvatskog unatoč činjenici da je to i njihova Domovina u kojoj su dotad mnogi živjeli uz znatne privilegije.
Za obranu i očuvanje te međunarodno priznanjE RH, 74 pripadnika 112. brigade dalo su svoje mlade živote, dvojica se i danas vode nestalima, a više stotina pripadnika je teže i lakše ranjeno.
S pet godina okrutnog rata na svom teritoriju pripadnici 112. brigade dijelili su sudbinu svojih obitelji, susjeda i sugrađana, ali uvijek više izloženi od svakodnevne opasnosti od pogibelji, trpeći vrućine, hladnoće i neizvjesnost što će biti sutra na njihovoj crti obrane.
Teško je bilo i onima na ‘drugoj’ crti obrane, jer nisu imali prave informacije što se događa danas u njihovom susjedu i kakva će biti sudbina sutra.
Danas je teško uvjeravati one koji se ne sjećaju ljeta 1991. godine da je Zadar 79 dana neprekidno bio bez struje i vode uz ljetne vrućine i pogibelji koja je prijetila svakodnevno bez nekakvog vremenskog rasporeda tako da se ginulo u redovima za hranu i vodu.
Kad se sjetimo tih dana zapitamo se danas kako nije bilo težih zaraznih bolesti, prehlada, gripa i upala, a u stanovima i kućama bio je i veći broj osoba koje su dolazile svojim rođacima i prijateljima iz sela zadarskog zaleđa koja su bila ugrožena ili okupirana od neprijateljske vojske.
Gospodine Jusup sjećam se i ljudske solidarnosti i spremnosti pomoći svakom onom koje u težoj situaciji. Hrvatski vojnici na cestama nisu trebali stopirati njima se stajalo i molilo da ih se preveze gdje treba.
Mnogi Hrvatski branitelji su popili piće koja nisu naručivali, ali su ih željeli častiti i slaviti oni naši građani koji iz bilo kojih razloga nisu bili u odori, niti su nosili pušku.
Sjećam se naših poduzeća i njihovih direktora koji su nas zvali i nudili pomoć koju mi nismo tražili ili nam u tom trenutku nije bila neophodna, a to su: Tankerska plovidba, Tankerkomerc, Vinilplastika, Otočanka, Elka, Adrija, Polikem, Kemoplast, Kemotrans, Tvornica duhana, Danilo štampalija, Elektra, Pošta, Bagat, Sas, Kidrič, Jadera, HTP Borik, Dalmatinska banka, Turisthotel, Vodovod, Zadarski transport, Agro Zadar, Sojara, Mljekara, zadarska bolnica, neka mi ne zamjere koje nisam spomenuo.
Ali kažem gdje su danas mnoge od onih kojih sam se sjetio i njihovi vrijedni radnici koji su pod kišom granata odlazili na posao da bi mi mogli ratovati pa kažem ne zato što smo mi željeli rat, nego zato što smo neizmjerno željeli samostalnu i slobodnu Hrvatsku, a bez rata i krvi ta želja nam se ne bi ostvarila.
Što je danas na lokacijama tih poduzeća koja su nam omogućila svojim materijalnim davanjima da obranimo grad Zadar i njegovo šire zaleđe. Zar im je svima morala biti sudbina da prije nego dobijemo samostanu Hrvatsku državu oni budu proglašeni neperspektivnim, a njihovi radnici završe dijelom u mirovini, a mnogo veći broj njih na ulici.
Normalno gospodine Jusup da se s ponosom sjećam i svih bitaka koje smo vodili sa manje ili više uspjeha zavisno o našoj spremnosti i opremljenosti, jer je neprijatelj u početnim akcijama u ljeto 1991. godine birao mjesto i vrijeme napada. Nepobitna je činjenica da smo do kraja 1991. godine kako mi na zadarskom području tako i druge postrojbe Hrvatske vojske sačuvali dovoljno teritorija i pobijedili u mnogim bitkama „našeg agresora” da smo 15. siječnja 1992. godine zaslužili međunarodno priznanje Republike Hrvatske.
Od tog trenutka naš Domovinski rat je išao tijekom kako ga je planiralo Hrvatsko vrhovništvo i vojno rukovodstvo.
112. brigada pored neprocjenjivog doprinosa u obrani grada Zadra, njegovog zaleđa, vrlo važne komunikacije Paški most – Ražanac – Zadar sudjelovala je i u obrani Dubrovačkog zaleđa i Posavskog bojišta.
Od oslobodilačkih akcija 112. brigada sudjeluje i daje ogroman doprinos u akciji Maslenica, Oluja, te akcijama u Bosni i Hercegovini temeljem sporazuma predsjednika RH dr. Franje Tuđmana i predsjednika BIH Alije Izedbegovića.
Obilježavajući 21. obljetnicu osnutka 112. brigade prigoda je da odamo počast i zahvalnost posebno našim pripadnicima koji su u temelje slobodne Hrvatske države ugradili svoje živote, te članovima njihovih obitelji.
Zahvaljujem se svim pripadnicima 112. brigade koji su časno i pošteno sudjelovali u obrani i stvaranju samostalne Hrvatske države.
Dostojno smo obilježili 15. i 20. obljetnicu formiranja 112. brigade, sve radi naših mladih sugrađana koji nisu mogli sudjelovati u ovim povijesnim događajima, ali danas su odgovorni za vođenje i upravljanje najvažnijim segmentima našeg društva.
Već smo u Zadarskom listu za 15. obljetnicu detaljno u nastavcima pisali o stvaranju postrojbi 112. brigade i njezinom ratnom putu, tako da u ovoj prigodi ne bi detaljnije iznosili činjenice iz ratnog puta 112. brigade, koji je izuzetno bogat na širokom području RH.
Ali u prigodi svake godišnjice 112. brigade dužni smo podsjećati da je ona najstarija i najbrojnija zadarska postrojba, čiji je iscrtani ratni put od neprocjenjivog značaja za obranu grada Zadra, Zadarske županije, ali sudjelovanje u oslobođenju okupiranih područja RH izvan naše zone odgovornosti.
Zbog ukupnog doprinosa u Domovinskom ratu i stvaranju slobodne, samostalne,suverene Hrvatske države. Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao je 112. brigadu Redom Nikole Šubić Zrinski za junački čin u ratu.
Zato smo utemeljili udrugu dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata 112. brigade čija je osnovna zadaća promicati i njegovati vrijednosti Domovinskog rata i čuvati od zaborava značaj i ulogu 112. brigade i njezinih pripadnika, a posebno onih koji darovaše svoje živote za stvaranje slobodne, samostalne Hrvatske države – ponosa Zadra i Zadarske županije.
Nismo vjerovali da će naša Domovina čekati 21. godinu od međunarodnog priznanja do punopravnog članstva u Europskoj uniji, ali evo i to smo dočekali kao doprinos hrvatskih branitelja u obrani i stvaranju Hrvatske nezavisne i samostalne Države.
U budućnosti obilježavajući dan naše 112. brigade, obilježavat ćemo i dan ulaska Republike Hrvatske u Evropsku uniju.
Marko Čulina, prvi zapovjednik 112. brigade
