Odluka zadarske Hitne pomoći da naplaćuje pregled obijesnim pacijentima koji se, bez ikakve hitne potrebe, dolaze družiti s liječnicima, prije dva tjedna djelovala je kao nečija neslana šala, no kako se priča i dalje nastavlja – i nitko ne čini ništa da bi je zaustavio – zadnji je tren da se upozori na strašnu štetu koja je već nastala i spriječe daljnji problemi.
Naime, mnogobrojni pozivi uplašenih građana, kao i reakcije masovnih medija, svjedoče da je javnost dezinformirana i uspaničena zbog informacija da će im hitne službe masno naplaćivati zdravstvenu skrb ako se utvrdi da su pomoć potražili bez ozbiljnog medicinskog razloga.
Članak 58.
Ako samo jedna osoba odluči zanemariti svoje simptome zbog straha da će netko penalizirati pogrešnu procjenu opasnosti, posljedice mogu biti jednako tragične kao u slučaju nedavne smrti pred zaključanim vratima umaškoga Doma zdravlja. Bez obzira na to hoće li do takvih posljedica i doći i što je koja lokalna ustanova odlučila, upravljačke elite u zdravstvenom sustavu, zajedno s Ministarstvom zdravlja, već su sada odgovorne za uznemiravanje javnosti do kojega je – usput – došlo zbog elementarnog nepoznavanja zdravstvenih zakona.
Pogledajmo kako stoje stvari: članak 58. Ustava RH kaže da se svakom jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa Zakonom, a prava i obaveze korisnika zdravstvenih usluga definirani su Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakonom o dobrovoljnim zdravstvenim osiguranjima.
U članku 2. ZOO-a stoji da su osnovna načela pružanja zdravstvene zaštite sveobuhvatnost, solidarnost i jednakost (u novom je Prijedlogu to članak 3.), dok u članku 16. ZOO-a (sada članak 19.) stoji da se pravo na zdravstvenu zaštitu “osigurava pod jednakim uvjetima za sve osigurane osobe” i da je izvanbolnička hitna pomoć besplatna. Ustavna je obaveza svih zdravstvenih ustanova u sustavu javnog ili državnog zdravstva da svoje usluge osiguranim osobama naplaćuju u skladu s temeljnim zdravstvenim zakonima, a temeljni zdravstveni zakoni kažu da te usluge svima trebaju biti pružene pod istim uvjetima i da je hitna pomoć, ponavljamo – besplatna.
Dok se ti zakoni ne izmijene u pravcu nesolidarnog, tržišno orijentiranog zdravstva – što se vjerojatno nikad neće dogoditi – nitko unutar sustava nema diskrecijsko pravo naplaćivati ijednu zdravstvenu uslugu na način koji nije unesen u ZOO, niti reducirati neko pravo mimo istog zakona.
Besplatne usluge
Stoga su sve odluke slične vrste protuzakonite. Ova, koja se odnosi na najosjetljiviji segment zdravstva, hitnu službu u kojoj se rješavaju pitanja života i smrti, k tome je opasna, nemoralna i nadasve diletantska. Postavili bismo samo jedno pitanje majstorima koji su je smislili – sve da takvo što zakon dopušta, što biste naplatili lažno hitnom pacijentu za kojega procijenite da mu pomoć nije potrebna? Nepružanje hitne pomoći? Ili provedbu dijagnostike koja vam je bila potrebna da biste utvrdili stanje pacijenta? U prvom slučaju evidentno se nema što naplatiti, a drugo spada u opis posla hitne pomoći, čije su usluge, ponavljamo, besplatne za sve pacijente koji imaju zdravstveno osiguranje.
U bolnicama pacijenti će plaćati participaciju u zakonski predviđenom iznosu ako nemaju dopunsko osiguranje. Svakako vrijedi napomenuti da je hrvatski zdravstveni sustav neprekidno izložen šerifovanju upravljačkoga kadra i zdravstvenih vlasti, no uz najbolju se volju ne možemo sjetiti primjera da je netko samovoljno uveo naplatu hitne pomoći i javno zaprijetio pacijentima da dobro paze dolaze li s pravim infarktom.
Važno je reći da ova poruka, koja je odavno prešla granice županija, nije problem lokalnih vlasti, nego Ministarstva zdravlja, koje još nije reagiralo. Na naše jučerašnje pitanje na temelju kojeg je zakona ovakvo što dopustivo, ministar Rajko Ostojić uputio nas je na glasnogovorničku službu, koja nam je potom javila da ćemo odgovor dobiti od Zavoda za hitnu medicinsku pomoć! Još uvijek čekajući odgovor, možemo samo konstatirati da ovakva privatizacija zdravstvene skrbi nije zapamćena i da je ovo znak potpunog raspada sustava.
