Čovjek se osjeća malo glupo kad svaki dan svjedoči da u samoposlugama većih i manjih domaćih trgovaca čak i prodavačice zdvajaju nad poskupljenjima, pa govore da nema što nije poskupjelo i da stalno ispisuju više cijene.
Štoviše, proizvodi koji su danas na povoljnim akcijama prodaju se po cijenama koje su bile redovite prije pola godine ili godinu dana. S druge strane, strani trgovački lanci iz tjedna u tjedan obaraju cijene na svojim policama, a dio artikala koji pojeftinjuju definitivno nisu samo robne marke nego i kvalitetni strani brandovi.
Novi podaci Državnog zavoda za statistiku kažu da nam je u pola godine, od prosinca 2012. do kraja lipnja 2013. prehrana krešila 3,1 posto. U godinu dana, od lanjskog do ovogodišnjeg lipnja poskupjela je 6,6 posto. Kraljevi polugodišnjeg poskupljenja hrane su voće koje je krešilo 22 posto, mlijeko, sir i jaja skuplji su 7,7 posto, riba 4,5 posto, a kruhu su cijene više za 2,6 posto.
U istom tom razdoblju cijene električne energije nisu se mijenjale, a gorivo je čak pojeftinilo za 7,5 posto, nije bilo katastrofalnih suša niti bolesti koja bi pokosila stoku, perad i riblji fond, pa se čovjek pita, zbog čega je onda poskupjela hrana, ako energentima cijene nisu skakale.
Nije Linić kriv
Ne možeš upirati prstom ni u ministra financija jer nije podigao u ovih pola godine nijedan porez. Pa, koje bi to opravdanje bilo?
– Možda su se ta poskupljenja dogodila i zato što se više u Hrvatsku ne uvozi nekvalitetna jeftina hrana koja je bila pred istekom roka trajanja, a nudila se našim kupcima. U EU-u se ne može prodavati takva hrana, a kod nas se prodavala. Hrana je skuplja i zbog trgovačkih marži, a proizvođači su cijene digli od pet do 10 posto, ne više od toga.
Proizvođači ne vole o tome govoriti, ali trgovačka marža čini i do 40 posto cijene proizvoda, a trebate znati da se ulazak na police trgovačkih lanaca skupo naplaćuje. O stranim lancima mogu reći samo to da su naši političari propustili dogovoriti koliki udjel lokalne proizvodnje treba biti na njihovim policama – kaže nam Mato Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore. Dodaje da naši prerađivači i poljoprivrednici jedva sastavljaju kraj s krajem, plaćaju najskuplje mineralno gnojivo i zaštitu u EU-u.
Da su za poskupljenja hrane zaslužni trgovci i trgovačka marža uvjeren je makroekonomist dr. Ante Babić koji očekuje da će strani lanci još više obarati cijene do kraja ove godine i da bi u drugoj polovini godine inflacija mogla biti negativna:
– Sva ta poskupljenja rezultat su neefikasnosti i stjecanja pozicija da bi se naši trgovački lanci kasnije mogli nositi s konkurencijom i odobravati popuste i akcije. U cijene se ugrađuje i trošak novca i nelikvidnost a sve se to naplati jadnom potrošaču. Konkurencija će svakako biti u idućim mjesecima sve žešća i potrošači će to osjetiti – tvrdi dr. Babić.
– I nama je enigma poskupljenje hrane – kaže nam Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata i dodaje da su u sindikatu svaki put kad bi proizvođače pitali zbog čega je nešto poskupjelo dobivali cijelu lepezu različitih odgovora koji bi uključivali domaće i strane faktore.
Traženje krivaca
Nije da mnogi od tih razloga ne stoje, međutim, uvijek je kriv neki posrednik, netko između, netko u lancu… pripovijeda Sever i kaže da su opravdanja za rast cijena i skupi krediti koje otplaćuju poljoprivrednici, manipulacija igrača na svjetskom tržištu hrane, domaći prekupci, jer je otkupna cijena po kojoj proizvođači prodaju hranu niska a krajnja visoka pa tu zarađuju drugi…
– Za svaku se cijenu koja se digne kaže da je to granica izdržljivosti proizvođača, a nitko ne pita gdje je granica izdržljivosti građana. Mislim da bi se PDV na hranu morao sniziti, da građani ne idu po nju preko granice. A jedan od razloga kojima se znaju obrazlagati poskupljenja je ponuda i potražnja. Na našim tržnicama grašak je nedavno koštao 40 kuna za kilogram što je cijena kilograma mesa. Kad sam pitao prodavače zbog čega je toliko skup grašak kazali su mi da je to zato jer ga nema – veli Sever.
Pokušali smo doznati što misle u Udruzi prehrambene industrije i poljoprivrede HUP-a, no odgovore nismo dobili. Tko zna, možda bi njihov odgovor promijenio naš zaključak da nitko iz ovog lanca koji vodi od njiva do kupca neće propustiti priliku da se ponaša kao svjetski mešetari koji drmaju cijenama hrane.
Prigode beru jagode, a neće je propustiti ni baka na pazaru da opali cijenu grašku na 40 kuna ni veliki proizvođač ni trgovac. Iz jednostavnog razloga što je svima njima hrana posao, a u posao se ulazi da bi se radilo i zaradilo. Ceh uvijek plaća kupac, a to što mu je standard sve jadniji, samo je kupčev problem.
