Nije dobro da djeca s jedva navršenih šest godina kreću u prvi razred, odnosno da spuštamo granicu obveznog polaska u osnovnu školu. Ako se već želimo uklopiti u europske trendove i produžiti obvezno obrazovanje, prihvatljivije je rješenje da uvedemo obveznu predškolu, odnosno integriramo malu školu kao prvu godinu obveznog obrazovanja. No, to nikako ne znači da bi djeca tog uzrasta trebala učiti prema sadašnjem programu, nego bi predškola konceptualno trebala odgovarati završnoj godini vrtića.
Rođeni do rujna idu u klupe
Mišljenje je to većine stručnjaka, liječnika školske medicine, psihologa i pedagoga, ali i učitelja razredne nastave. Ovih dana, naime, ekipa stručnjaka, predvođenih profesorom sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta i posebnim premijerovim savjetnikom za znanost prof. dr. Nevenom Budakom, izišla je s prijedlogom Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije koja, među ostalim, u budućnosti predviđa produljenje obveznog obrazovanja u Hrvatskoj s osam na devet godina.
No, dok ministar Željko Jovanović i njegov tim taj plan namjeravaju ostvariti tako da već od 2014. godine predškola, odnosno mala škola, treba u nas startati kao prva godina obveznog obrazovanja, a pohađali bi je mališani završnih godina vrtića (od 5,5 do 6,5 godina života), i to u vrtićima i školama s programom koji odgovara onome završne godine vrtića, ekipa prof. dr. Nevena Budaka ima nešto drukčije rješenje.
Oni žele da djeca koja tekuće godine do 1. rujna (a ne, kao dosad, do 31. ožujka) napune šest godina idu u “pravu” školu, to jest da upišu prvi razred, s tim da se nastava uopće ne bi provodila u vrtićima, nego samo u školama. Razredna nastava tako bi, umjesto četiri, trajala pet godina. Čini se da Jovanovićev prijedlog ipak ima više pristaša.
– Tijelo sazrijeva svojim tempom. Dijete ima određene razvojne predispozicije, ne možete mozak prisiliti da preko noći sazrije. Školsko gradivo kakvo sada imamo mogu svladati tek djeca između šeste i sedme godine života. Kod nas je problem što 40 posto djece ne sudjeluje u predškolskom odgoju i oni ni sada nisu dovoljno pripremljeni za školu – upozorava prof. dr. Vesna Jureša, specijalistica školske medicine i profesorica na zagrebačkome Medicinskom fakultetu. Spuštanje donje granice polaska u školu za još pola godine, unatoč sličnim europskim iskustvima, kaže ona, nije nužno koncept koji moramo slijediti.
– Moramo znati da u tim zemljama u kojima djeca rano kreću u školu nije riječ o klasičnoj nastavi. U većini od njih naglasak jr na socijalizaciji, stjecanju određenih vještina… Ne treba slijepo slijediti nijedan koncept, nego razviti onaj koji odgovara našim prilikama – ističe dr. Jureša, dodajući kako je za nju najprihvatljiviji model koji predlaže tim ministra Jovanovića, a to je uvođenje obvezne predškole čiji bi se program podudarao s onim kakav imamo u današnjoj maloj školi ili završnoj godini vrtića.
– Ako djecu uključimo ranije u obvezno obrazovanje, u takvom prvom razredu ne može biti gradivo kakvo danas imamo. Osim toga, u Finskoj, čiji su učenici redovito najbolji prema svjetskim istraživanjima, djeca u obveznu školu kreću sa sedam godina – decidirana je dr. Jureša. S tim se slaže i psihologinja Tanja Dejanović Šagadin, koja ima višegodišnji staž u školi.
Zaigrani i sa sedam godina
– Program sadašnje predškole više je primjeren djeci tog uzrasta, bez obzira provodi li se u školama ili vrtićima. Sadašnji školski sustav prilagođen je industrijskom društvu, djeca su u razredima “posložena” na način kako su ljudi sjedili za šivaćim strojevima. To nije način rada koji se danas traži: više osmišljavanja, kreativnosti, manje zapamćivanja – kaže ona. Djeca koja danas kreću u prvi razred, a koja imaju između 6,5 i sedam godina, zaigrana su, neki i s osam godina zbrajaju na prste, a posebna je priča razlika između onih koji su pohađali vrtić i onih koji nisu. “Vidi se deficit u poučenosti, neka djeca nisu olovku držala u rukama”, kaže ona.
– Djeca toga uzrasta mogu svladati mnogo informacija, ali kada se one prezentiraju kao paket za zapamtiti, onda to ne mogu. Njihov prirodan način učenja je igra. Ako ih tjeramo na učenje, to ne samo da im može biti teško i naporno, nego njihov mozak to jednostavno odbacuje – kaže Tanja Dejanović Šagadin. Pedagog i profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku prof. dr. Zlatko Miliša također zagovara obveznu predškolu.
– Treba uzeti kurikulum završne razine vrtićkog uzrasta i integrirati ga u školski kurikulum. Možemo se ugledati na Slovence koji imaju nešto slično, a u organizaciji nastave sudjeluju zajednički “tete” iz vrtića i učiteljice razredne nastave. To zahtijeva i ciklus usavršavanja učitelja za rad s djecom od šest godina – kaže prof. dr. Miliša.
– Ako spustimo granicu polaska u školu i odlučimo se prvi razred za tu djecu organizirati samo u školama, postavlja se pitanje prostora. Imat ćemo veći broj odjeljenja, mogu li to škole, od kojih mnoge rade i u tri smjene, osigurati? Ne mislim da djeca trebaju ranije učiti čitati, pisati ili računati, pa mi se obvezna predškola čini boljim prijelaznim modelom – slaže se i socijalna pedagoginja iz zagrebačke OŠ “Petar Zrinski” Alma Rovis Brandić.
