Zadar će Vas uvijek uspjeti iznenaditi i oduševiti svojim spomenicima, poviješću i pričama o pomalo zaboravljenim dijelovima bogate prošlosti grada. Jedna od tih priča je i priča o zadarskoj sfingi.
Ukoliko želite posjetiti gradsku četvrt Brodarica, savjetujemo Vam da skratite put iz zadarske povijesne jezgre i koristite usluge barkajola koji će Vas za svega minutu i pol barkom prebaciti na suprotnu obalu gradske luke – na Đigu ispred kuće Luxardo – bivše zgrade tvornice Maraska. Ugodnom šetnjom uz more u pravcu sjeverozapada za samo desetak minuta stići ćete do jednog od najljepših dijelova grada. Stare vile s početka 20. stoljeća još uvijek su nevjerojatno lijepe, a neke od njih imaju i prekrasno uređene vrtove. Ispred jedne takve vile u uvali Maestral (Dražanica), vjerojatno ćete s iznenađenjem ugledati zadarsku sfingu!
Ova skladna katnica lijepog pročelja zove se Villa Attilia i najstarija je vila na Brodarici, a daleke 1901. godine sagradio ju je ugledni zadarski restaurator, akademski slikar i povjesničar umjetnosti Giovanni Smirich (Zadar, 1842.-1929.). Studirao je u Sieni, Firenci i Veneciji kao i većina pripadnika uglednih zadarskih građanskih i plemićkih obitelji tog vremena. Giovanni Smirich osobito je zaslužan za proučavanje i obnovu brojnih zadarskih povijesnih spomenika, posebice crkava sv. Donata, sv. Krševana i sv. Stošije, jedan je od utemeljitelja Arheološkog muzeja Zadar, a ujedno je bio i priznati slikar. Nažalost, većina njegovih djela zauvijek je izgubljena je u plamenu Drugog svjetskog rata i bombardiranju Zadra. Svoju buduću suprugu Attiliju Spineda de Cataneis upoznao je u Veneciji te su se kasnije preselili u Zadar gdje su u skladnom braku imali petoro djece.
Perivoj koji okružuje vilu uređen je u historicističkom zanosu karakterističnom za kraj 19. i početak 20. stoljeća. Giovanni Smirich je nakon smrti žene Attilije 1918. godine ukrasio perivoj s nekoliko zanimljivih dekorativnih elemenata – eksedrom i kamenom špiljom, a vodeći se zajedničkim zanimanjem za mitsko, dao je podići i repliku egipatske sfinge kao spomen na voljenu ženu. Iako je izgrađena od betona, zadarska sfinga je vrlo posebna – na prsima je imala reljef orla, a umjesto šapa ima prste kojima je nekoć držala veliki mač i njime štitila školjku s malim ribnjakom. Mač i ribnjak su odavno uništeni, kao i reljef orla, a nacionalizacija vile nakon Drugog svjetskog rata dovela je do daljnjih devastacija. Razne priče i legende o sfingi, pa i one o skrivenom blagu zakopanom pod njom, prijetile su njezinim potpunim uništenjem, a tijekom desetljeća je nažalost bila meta vandalskih oštećenja.
U ovom dijelu Europe sfinge su prava rijetkost, a zadarska je k tome najveća od svih. Osim toga, zadarska sfinga je vrlo posebna, jer je izgrađena u znak sjećanja na voljenu ženu i romantična legenda kaže da stoga ispunjava ljubavne želje.
