Sljedećeg će se petka, u 120 minuta razmaka, preklopiti dva naizgled nespojiva događaja zatvarajući jedan od čudnijih zadarskih krugova, u kojemu se otvara prostor za propitkivanje relevantnosti, specifične težine i zasluženosti društvenih priznanja koje politički establišment prigodno dodjeljuje u povodu Dana grada Zadra. U 10 sati Gradsko vijeće donosi odluku o dobitnicima ovogodišnjih javnih priznanja, a dva sata kasnije na Sveučilištu počinje komemoracija za profesora Nikolu Ivanišina.
Profesor Ivanišin je umro tiho, u 90. godini života, u zadarskom Domu umirovljenika, javila je početkom lipnja ove godine nacionalna novinska agencija. Nekoliko dana kasnije, na ispraćaju posmrtnih ostataka jednog od najboljih sveučilišnih profesora koje je Zadar ikada imao, okupilo se jedva stotinjak ljudi. Ivanišin je sahranjen u Dubrovniku.
Nakon pet mjeseci
Početkom ovog tjedna sa Sveučilišta je medijima stigao poziv s obavijesti o komemoraciji, više od pet mjeseci nakon Ivanišinove smrti. O tome tko je bio profesor Ivanišin, na službenoj web-stranici Sveučilišta, među ostalim, stoji i ovo:
– Sveučilišni profesor, književni povjesničar i kritičar Nikola Ivanišin rođen je u Trebinju 1923. godine. Školovao se u Dubrovniku, akademsku naobrazbu stekao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Zaposlivši se kao asistent u Akademijinu Historijskom institutu u Dubrovniku, a potom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, posvećuje se znanstvenoistraživačkom i nastavničkom radu.
Nekoliko godina po osnivanju Filozofskog fakulteta u Zadru, 1959. kao docent za noviju hrvatsku književnost počinje raditi na novoosnovanom fakultetu na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost (odnosno onodobnom Odsjeku za južnoslavenske jezike i jugoslavenske književnosti), gdje će – kroz više od tri desetljeća (najprije kao docent, pa izvanredni, potom, od 1969. kao redoviti profesor), do umirovljenja 1993., pa i kasnije kao profesor emeritus – u punoj mjeri razviti svoj znanstveni i pedagoško-nastavnički rad.
Profesor Ivanišin svoj život i rad neraskidivo je utkao u dubrovačku i zadarsku sredinu, ostvarivši – u iznimno bogatu opusu znanstvenih, književnopovijesnih i književnokritičkih djela trajne vrijednosti, posebice onih o dubrovačkim književnim temama i o hrvatskom ekspresionizmu – neprijeporan doprinos nacionalnoj znanosti i kulturi, hrvatskoj književnoj kritici i povijesti hrvatske književnosti.
Potpisao direktor
Mada sve to zvuči kao čvrsto utemeljeno obrazloženje za dodjelu Nagrade za životno djelo, ni nakon ovog opsežnog citata nije moguće dobiti potvrdan odgovor na pitanje je li Ivanišin u proteklih 20 godina dobio makar jedno od javnih priznanja Grada Zadra! Neka od njih dodjeljivana su posmrtno, Ivanišina nema ni među živim ni među mrtvim gradskim laureatima.
Pred gradskim vijećnicima će u petak biti i odluka o dodjeli Grba Grada Zadra poduzeću “Staklo BIM Perica”, a gradonačelnik Božidar Kalmeta je u povodu toga dobio pisani prijedlog, u kojem stoji i ovo:
– Od Vas gospodine gradonačelniče očekujemo da nam za izniman trud i rad i uredno poslovanje na nemirnom tržištu u proteklih 20 godina, dodijelite Grb Grada Zadra kao poticaj za buduća još veća tehnološka ulaganja i nove investicije koje kanimo realizirati.
Obrazloženje prijedloga da se “Staklu BIM Perica” dodijeli Grb potpisao je direktor Bore Perica. U gradskoj upravi i među gradskim vijećnicima iz nadležnog odbora Gradskog vijeća, to je prihvaćeno. U opsežnom popisu znanstvenih i književnih djela profesora Nikole Ivanišina, a “publicirao je više od dvjesto bibliografskih jedinica, među kojima je deset knjiga”, ima i jedno s naslovom “Ljudi, djela, uspomene”.
