U Hrvatskoj trenutno živi najmanje 35 istospolnih parova s djecom! Podatak je to koji je na sjednici saborskog Odbora za ravnopravnost spolova u srijedu iznijela Marina Milković, članica Zagreb Pride Udruženja, a do kojeg je došla na osnovu istraživanja “Životi LGBTIQ osoba u Hrvatskoj”.
Riječ je o istraživanju provedenom tijekom 2013. godine u kojem je sudjelovalo 690 LGBTIQ osoba iz Zagreba, Rijeke, Splita, Osijeka, Istre te onih koji su u zadnjih nekoliko godina emigrirali iz zemlje.
– Istraživanje je pokazalo kako je čak 73 posto njih doživjelo neki oblik nasilja zbog svoje seksualne orijentacije, spolonog/rodnog identiteta i rodnog izražavanja, od čega 17 posto uključuje fizičko nasilje. Izrazito je visok postotak i seksualnog nasilja kojeg je zbog seksualne orijentacije doživjelo jednom ili više puta čak 38 posto ispitanih – objasnila je Marina Milković te dodala kako ispitanici dosljedno izvještavaju o više nasilja u razdoblju nakon 2006. godine kada je uveden zločin iz mržnje u Kazneni zakon.
Poručila je kako će važan iskorak u pravnoj zaštiti LGBT osoba te njihova formalna jednakost pred zakonom bit osigurana donošenjem Zakona o životnom partnerstvu o kojem se trenutno vodi javna rasprava.
– Diskriminaciju je doživjelo 29 posto ispitanika i to najčešće kod dobivanja ugostiteljskih i drugih usluga, potom u u školi i na fakultetu, a nakon toga na poslu ili prilikom traženja posla – napominje ona.
Kućanstvo sa svojim partnerom dijeli 22,9 posto ispitanika, a čak 53 posto njih želi registrirati svoju vezu kao životno partnerstvo u matičnom uredu. Djecu planira imati njih 35,15 posto.
– Zabrinjava podatak da više od polovice ispitanika želi odseliti u inozemstvo, kako zbog ekonomskih razloga, tako i zbog izbjegavanja nasilja i diskriminacije – tvrdi Milković.
Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Goran Selanec iznio je podatak da je u 2012. je pred sudovima vođen samo jedan kazneni postupak zbog nasilja nad LGBT osobom, a i taj je postupak prenijet iz 2011., te nije dovršen do kraja 2012.
Brine ga nesrazmjer prisutnosti nasilja i malog broja sudskih postupaka, što se, dodaje, samo djelomično može objasniti malim brojem prijava zbog nepovjerenja u sustav, ali i nevoljkosti pravosudnih tijela, policije i DORH-a da procesuiraju djela homofobnog nasilja.