Cijene prehrambenih proizvoda nitko ne može držati pod kontrolom a ponajmanje Vlada RH. One su u Hrvatskoj podivljale ne samo zbog inflacije već i transformacije valute već i zbog zarade od turizma. A da je tome tako, zorno prikazuje primjer iz Preka.
Na otocima sve je skuplje jer trgovci uključuju u cijenu i trošak transporta i to se zna već godinama. Ali da u mjesnom dućanu neki najprodavaniji artikli budu za 50 posto jeftiniji nego u trgovačkom lancu, e to je već presedan. Trgovački lanci sve više za turistima šire se po otocima.
I tako nam je naš bodul poslao račune i cijene za pivo te manestru Barille. U Studencu je 48.7 posto skuplje nego u Juliji, na trajektnom pristaništu. Mali dućan radi već godinama i kroz cijelu godinu. Ponašanje trgovačkog lanca u stranom vlasništvu, otočani doživljavaju kao deranje kože, naravno, na račun turista u apartmanima i kampovima koji su ljeti daleko brojniji kupci.
Ništa drugačije nije ni u Gradu. U zadarskom središtu, trgovina istog naziva nije pristupačna ni Zadranima. Jedan od njih je doživio blagi šok kada je kupio pola litra vrhnje za karbonaru po cijeni od 32 kune. A morao je jer ga je supruga poslala.
