ZADAR– Iako je jedan od najpoznatijih hrvatskih jezikoslovaca akademik Dalibor Brozović preminuo u lipnju 2009. godine, na zadarskom sveučilištu za njega nije održana komemoracija.
Tek smrću njegove supruge, povjesničarke književnosti Nevenke Košutić-Brozović, koja je također svoj radni vijek provela na Filozofskom fakultetu u Zadru, priredit će za zajednička komemoracija za taj akademski par. Profesorica Košutić Brozović umrla je početkom listopada 2013. godine u 84. godini života.
Sa Sveučilišta je stigla obavijest kako će se u utorak, 14. siječnja, u podne, održati komemoracija za akademika Dalibora Brozovića i prof. dr. sc. Nevenku Košutić-Brozović.
O životu i djelu akademika Dalibora Brozovića i prof. dr. sc. Nevenke Košutić-Brozović, govorit će prof. dr. sc. Ante Uglešić, rektor Sveučilišta u Zadru, doc. dr. sc. Rafaela Božić, pročelnica Odjela za kroatistiku i slavistiku, prof. dr. sc. Josip Lisac i prof. dr. sc. Helena Peričić.
Potkraj osamdesetih i početkom devedesetih suosnivač i potpredsjednik HDZ-a (potpredsjednik tadašnjeg Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske, saborski zastupnik u drugom sazivu Sabora). Od 1991. do 2000. glavni ravnatelj Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.
Hrvatska povjesničarka književnosti Nevenka Košutić-Brozović umrla je u Zagrebu u 84. godini.
Središnje mjesto u njezinu radu pripada proučavanju književnosti hrvatske moderne s komparativnog aspekta, a kako je ocijenjeno u časopisu br. 5. Croatica et Slavica Iadertina, koji joj je bio posvećen, Košutić-Brozović bila je i autoritativna proučavateljica hrvatskoga književnog prevođenja te istraživačica rada hrvatskih književnih povjesničara.
Rođena je 13. siječnja 1929. u Zagrebu, kad je njezina teta Sida Košutić, sestra političara Augusta Košutića, već objavljivala književna djela. U Zagrebu je polazila njemačku osnovnu školu, pa je njemački jezik rano dobro svladala, kasnije i niz drugih jezika.
Važniji su joj radovi “Stanisław Przybyszewski i hrvatska moderna”, “Časopis hrvatske moderne ‘Mladost’ i strane književnosti”, poglavito disertacija objavljena u Akademijinu Radu 1969., koja je još prije objavljivanja potaknula interes za proučavanje moderne općenito te uloge časopisa u književnom životu. Pisala je i o “Europskom okviru hrvatske moderne”, o “Hrvatsko-slavenskim književnim odnosima u doba hrvatske moderne” te “Ulozi Zadra u književnom životu hrvatske moderne”.
Bavila se također teorijom i praksom prevođenja. Analizirala je dijalekt kao medij hrvatskoga književnog prevođenja standardnojezičnih tekstova. Prevodila je s francuskoga, engleskoga, španjolskoga i njemačkog jezika. U “Čitanci iz stranih književnosti I-II” prikazala je za srednjoškolce svjetsku književnost. Na Filozofskom fakultetu u Zadru predavala je kolegij svjetske književnosti. Godine 1990. dobila je Nagradu “Ivan Filipović“.
